Na suđenju Radovanu Karadžiću završeno je svjedočenje Dušana Škrbe, ratnog komandanta artiljerijskog bataljona Vojske Republike Srpske, koji je bio na položajima oko Sarajeva. Ispitujući prve svjedoke u sopstvenu odbranu, optuženi Karadžić nastoji da uvjeri sudijsko vijeće da opsade Sarajeva nije bilo, da se Vojska Republike Srpske samo branila, a da su za civilne žrtve i uništavanje grada odgovorne snage Armije Bosne i Hercegovine.

Svjedok odbrane Dušan Škrba je u unakrsnom ispitivanju tvrdio da artiljerijska jedinica pod njegovom komandom nije ispalila ni jednu granatu na civilne objekte u Sarajevu. Naprotiv, njegov bataljon je vatru iz artiljeriskih oruđa usmjeravao isključivo na vojne ciljeve, kao što je tunel od koševske bolnice ka željezničkoj stanici, u kojem su se - tvrdio je – krili tenkovi Armije Bosne i Hercegovine. Artiljerija pod njegovom komandom nije zapaljivim bombama napala ni Univerzitetsku biblioteku u Gradskoj vijećnici (na slici gore), koju je, kako je tvrdio, Armija Bosne i Hercegovine koristila u vojne svrhe.

Televizija kao izvor

"Kažete da ste dobili informacije o tome da je Gradska vijećnica pretvorena u skladište municije. Tu se nalazila i biblioteka, je li tako?" – upitala je tužiteljica Kerolin Edžerton (Karolin Edgerton).

"Pa tako smo je zvali", uzvratio je svjedok.

"Ko je bio izvor tih informacija?"

"Izvor informacija su bila njihova sredstva informisanja – televizija. Dva tri puta su naveče prikazivali dnevnik svoj i vidjelo se da veliki broj ljudi tu šeta i nosi pakete municije. Prikazale su to njihove kamere."

Zastupnica tužbe izrazila je rezervu da su televizijski snimci ljudi koji nose pakete mogli biti dokaz da je biblioteka pretvorena u skladište municije, i nastavila ispitivanje.

"Dakle, informaciju ste dobili početkom avgusta, ali samo granatiranje biblioteke desilo se 27. avgusta, je li tako?"

"To ne znam, jer ja opet kažem to što je tu granatirano, to nije od strane moje jedinice, a i ako je od drugih jedinica naše vojske, pa normalno bi bilo da se to zapalilo na vrhu i gorilo, ali vatra se vidjela, i dim, odozdo da gori, od dna ka vrhu. E sad se ja pitam kako se to zapalilo na dnu a nije na vrhu."

"Kažete da vaša jedinica nije pucala na biblioteku, već neka druga jedinica, je li tako?"

"Naša nije dobila zadatak da to gađa ni da puca."

Plamen išao s poda a ne s vrha

U ovom dijelu unakrsnog ispitivanja optuženi je, kao zastupnik sopstene odbrane, morao priskočiti u odbranu svom svjedoku.

"Primjedba! - rekao je Karadžić - svjedok nije rekao da je neka druga jedinica pucala. Svjedok je izrazio sumnju da je bibilioteka zapaljena granatiranjem, jer je plamen išao sa poda, a ne sa krova."

Ispitujući prethodne svjedoke, Karadžić je nastojao da uvjeri sudijsko vijeće da je za masakr na Markalama u avgustu 1995. odgovorna Armija Bosne i Hercegovine. Danas je lansirao novu tezu da su u avgustu 1992. pripadnici snaga koje su branile grad podmetnule požar u Univerzitetsku biblioteku u Sarajevu, a da ona nije uništena zapaljivim bombama, ispaljenim sa položaja Vojske Republike Srpske.

U dodatnom ispitivanju Karadžić je naveo svjedoka da kaže da u Sarajevu ima 200 džamija, ali da nije gađana ni jedna. Zastupnici odbrane nisu našli za potrebno da dovedu u pitanje tačnost i jedne i druge tvrdnje.

Autor: Dževad Sabljaković

Odgovorni urednik: Svetozar Savić