Sva besmislenost priče u vezi sa obnovljivim izvorima energije, ogleda se u selu Pecka, oko 80 kilometara od Banjaluke, gdje je grupa entuzijasta odlučila da iskoristi potencijal sunca i napravi solarnu elektranu na krovu istoimenog centra. To je bila prva solarna elektrana u seoskoj sredini u BiH, a tek godinu dana nakon postavljanja solarni paneli su proizveli prve kilovate električne energije.

Stezanje obruča

“Tek kada smo ušli u cijelu priču, shvatili smo da ništa od toga nije definisano našim zakonom. Mi smo 1. jula prošle godine predali zahtjev za priključenje na mrežu a čekali smo do 1. jula ove godine”, kaže Boro Marić iz Centra za posjetioce Pecka, gdje je kao rezultat crowdfunding kampanje prikupljeno 7.000 eura, te pomognuto i od strane UNDP-a.

Takođe, Marić kaže da je akutni nedostatak informacija o cijelom procesu taj poduhvat učinio još glomaznijim. Kada je sistem već instaliran, obavješteni su da moraju platiti 4.000 evra da bi se povezali na mrežu.

Zakon koji reguliše napajanje električnom mrežom ostao je nedovršen, a u Centru strahuju da bi čak i korištenje instaliranog sistema za proizvodnju vlastite energije, kasnije moglo zakomplikovati povezivanje s mrežom.

“Trenutno su procedure takve, kao da smo napravili malu hidroelektranu. Moramo platiti sve priključke, tri mjerna mjesta, pa plus još oprema. Mi imamo plan da cijelo selo pretvorimo u solarnu elektranu i da domaćinstvima koja su siromašna omogućimo bolje uslove. Moramo da krenemo sa dna i vidimo kako ta energija može pomoći”, kaže Marić, poručujući da odmah treba stati u kraj nekontrolisanom korištenju fosilnih goriva.

Što se tiče ispunjavanja klimatskih uslova, pred BiH je dug put: preko 60 odsto energije u zemlji potiče od fosilnih goriva, prvenstveno uglja.

Penali i kompromis

Međunarodnim sporazumima na koje se obavezala, BiH je spremna za dekarbonizaciju do 2050. godine. Do tada bi trebalo da poveća svoj udio energije iz obnovljivih izvora, do 2030. na preko 40 odsto. Zemlja planira da do januara 2026. uvede sistem određivanja cijena i trgovine CO2, što bi moglo skupo koštati industriju uglja, kažu stručnjaci. U Regulatornoj komisiji za energiju Federacije BiH (FERK), svjesni su da BiH ima ogroman potencijal za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, ali i da isto tako u tom postupku ima velikih tehničkih problema, od kojih je samo jedan, nedostatak prenosne mreže.

“Vjerujte, već se sada gleda da ti eventualni penali, koje bi plaćali energetskoj zajednici za prekomjernu emisiju štetnih gasova nakon 2030, ne budu plaćani izvan BiH. Prikupljali bi pare u određene fondove u BiH i iz tih sredstava ulagali u obnovljive izvore, kojima bi se postepeno zamjenio kapacitet termoelektrana”, kaže Sanela Pokrajčić, direktorica FERK-a, komentarišući najavljene penale iz Energetske zajednice ukoliko se nastavi sa korištenjem fosilnih goriva u ovoj mjeri.

Najveće prepreke su komplikovana raspodjela nadležnosti države u oblasti energetike, kažu stručnjaci, te moćni interesi industrije uglja.

Ne samo da entiteti imaju potpunu autonomiju u donošenju odluka kada je u pitanju energetika, već ih ima i deset kantona unutar Federacije BiH. “Ove komplikovane procedure razlog su sporosti” procesa dekarbonizacije u BiH, kaže Halko Balavac iz federalnog Ministarstva energetike, rudarstva i industrije. Svaki kanton mora dostaviti svoju saglasnost za svaki projekat, zatim entitet, pa država.

"Imamo projekte za koje su nadležni opština, kanton, entitet i država, a za dobijanje svih dozvola potrebno je tri do pet godina", kaže Senad Salkić, direktor Elektroprivrede BiH, federalnog javnog elektro preduzeća sa sjedištem u Sarajevu. Trenutno je manje od 20 posto električne energije ovog preduzeća “zeleno”, iako planiraju uložiti gotovo 220 miliona evra u obnovljive izvore energije u naredne dvije do tri godine, prvenstveno u solarnu, vjetroenergiju i hidroelektrane.

Povlašteni u postupcima

Za razgovor nije bio zainteresovan niko od vlasnika solarnih elektrana, kojih je najviše na području Hercegovine i kojih je svakim danom sve više. Federacija BiH tek treba da usvoji izmjene zakona o obnovljivim izvorima energije a cijeli proces ide sporo jer, kako kažu pućeni, problem je što se u cijelom procesu “vrte” isti ljudi i što je proces dekarbonizacije donio bogatstvo samo ljudima koji su bliski vlasti.

“Kvote se dijele pred istek roka. Zna se ko dobija. Sve je namješteno. Sve je partija. Ne može svako da dobije kvote. Pogotovo u periodu kada su podsticaju dobri”, kažu nam u neformalnom razgovoru, stanovnici Hodova, sela nedaleko od Mostara, gdje su posljednjih godina nikle plantaže solarnih elektrana.

Republika Srpska je nedavno donijela zakone, koji su još u fazi finalizacije, a koji omogućavaju domaćinstvima i proizvodnju i potrošnju električne energije. Republika Srpska ima ugovorene projekte u oblasti obnovljivih izvora energije u vrijednosti od preko milijardu evra, rekao je njen ministar energetike, Petar Đokić.

Poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Nebojša Vukanović, kaže da su privilegovani investitori bliski vlasti ti koji dobijaju koncesije.

“Devedeset odsto koncesija u oblasti obnovljivih izvora energije dobijaju kompanije u vlasništvu političara iz vladajuće stranke ili njihovih bliskih rođaka, koji im služe kao paravan”, tvrdi Vukanović.

Đokić, međutim, odgovara da se sve radi “po zakonu”. "Nema privilegovanih u ovim postupcima", kaže on.

Vjetar iza leđa

Rezultat BiH u oblasti obnovljivih izvora energije za sada je mali. Od tri vjetroelektrane u funkciji, samo je jedna u državnom vlasništvu, Podveležje kod Mostara. Druge dvije, Mesihovina i Jelovača kod Tomislavgrada su u privatnom vlasništvu.

Iz Fonda za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost poručuju da je tehologija u ovoj oblasti na početku bila preskupa, ali da će rast cijene električne energije, koji je neminovan, biti dodatni impuls za one koji žele sada da uđu u ozbiljne investicije.

“Obnovljivi izvori energije su takvi da se sigurnost snabdijevanja ne može osigurati samo iz ovog izvora. Nije realno očekivati od BiH da se tom dinaminkom odreke izvora iz kojih sada obezbjeđujemo električnu energiju i koja daje njenu stabilnu cijenu”, kaže Srđan Todorović, direktor Fonda za zaštitu životne sredine.

Ugalj kao izvor sigurnosti

BiH se nalazi na ogromnim količinama uglja i, kažu kritičari, država i energetska industrija namjeravaju i dalje profitirati od toga. Stručnjaci kažu da će termoelektrane u gradovima Tuzla i Kakanj, nastaviti raditi najmanje do 2040. godine. Vjerovatno i duže, još jačim intenzitetom.

“Energiju u BiH vode kompanije u državnom ili entitetskom vlasništvu”, kaže ekonomista Damir Miljević iz Centra za održivu energetsku tranziciju (RESET), koji se zalaže za obnovljivu energiju. "Ako je u državnom vlasništvu, na njega utiče politika. Zbog toga ne žele ništa mijenjati.”

“Sada je pravo vrijeme za vodu, sunce i vjetar. U sve tri kategorije BiH ima možda najbolje uslove u Evropi. Umjesto da to iskoristimo kao razvojnu priliku – prelazak sa jedne vrste energije na drugu – oni kažu ne, mi ćemo nastaviti s ugljem, pa dok traje, traje”, zaključuje Miljević, uz konstataciju da je prava šteta ne koristiti ovakvu jedinstvenu i bogatu prirodnu energiju, kakvom raspolaže BiH.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu