Početkom februara/veljače 2006. razjarena masa u glavnom gradu Sirije, Damasku, demolirala je veleposlanstva Danske i Norveške. U mnogim muslimanskim zemljama stotine tisuća ljudi tjednima i mjesecima prije toga su izlazile na ulice, spaljivale danske zastave i prosvjedovale protiv te male nordijske zemlje. Pozivalo se na bojkot, došlo je do diplomatskih napetosti a u nasilnim prosvjedima je bilo čak i mrtvih.

Razlog: 30. septembra/rujna 2005. danski list Jyllands-Posten objavio je karikature muslimanskog proroka Muhameda – zajedno s uvodnikom u kojem je stajalo da neki muslimani odbijaju sekularizirano društvo. U tekstu je nadalje doslovno pisalo: „To je nespojivo s demokracijom i slobodom mišljenja, u kojoj se mora prihvatiti da se bude izložen poruzi, podsmijehu i ruglu."

Pokušaj ubojstva Westergaarda

Ukupno dvanaest karikatura bilo je toga dana otisnuto uz uvodnik, djela različitih karikaturista. Jyllands-Posten je u pismu zamolio nekoliko crtača da prikažu Muhameda onako kako ga oni vide – dvanaest ih je pristalo.

Najpoznatiji među njima bio je Kurt Westergaard, koji je preminuo 2021. godine. On je nacrtao Muhameda s bombom u turbanu. Ono što je uslijedilo je nezamislivo za jednu demokraciju: karikaturist je nakon pokušaja ubojstva godinama bio pod policijskom zaštitom. Ipak, tvrdio je da je bilo ispravno objaviti karikaturu: „Ne možemo odustati od nečega tako fundamentalnog u danskoj demokraciji kao što je sloboda mišljenja, moramo je braniti.“ Iz podrške Westergaardu mnoge danske i europske novine su tiskale karikature. 

Za mnoge muslimane te su slike, međutim, bile uvreda, jer je u islamu slikovno prikazivanje proroka u velikoj mjeri zabranjeno i smatra se bogohuljenjem.

Suprotno stajalište

Lars Refn također je tada bio autor jedne od karikatura – ali s potpuno drukčijim motivom od Westergaardove. Kaže da je tadašnju atmosferu u Danskoj doživio kao vrlo neprijateljsku prema muslimanskoj manjini.

„Bio je to loš trenutak za jedan tako ksenofoban i provocirajući projekt. Zato sam nacrtao školskog dječaka po imenu Muhamed. A on je na ploči arapskim slovima napisao: ‘Urednici Jyllands-Postena su hrpa desničarskih provokatora’.“

Karikature kao dio nastave povijesti?

Jednako različita kao stajališta dvojice karikaturista ostaje i dansko društvo do danas podijeljeno u odnosu na Muhamedove karikature. Trenutno se prije svega raspravlja o tome kako bi se ta tema trebala obrađivati u nastavi povijesti. Prema jednom istraživanju danskog Ministarstva obrazovanja, svaki četvrti nastavnik radije izbjegava tu kontroverznu temu.

Stranka Liberalna alijansa, koja nije dio sadašnje vlade, to želi promijeniti. Jer, na kraju krajeva, spor oko karikatura važan je dio novije danske povijesti, kaže njezin glasnogovornik za pitanja integracije Steffen Larsen. „Želimo osigurati da mladi ljudi razumiju što se zapravo tada dogodilo. Zašto je to bilo toliko važno i o čemu se zapravo radila ta borba između zapadnog sekularnog društva i islama?“

Karikaturist Refn, međutim, smatra da bi tema za nastavnike trebala biti dobrovoljna i nikako poslužiti kao navodni dokaz postojanja kulturnog sukoba. Ako nastavnici smatraju da se na primjeru karikatura može dobro razgovarati o slobodi mišljenja, slobodno smiju koristiti crteže iz tog vremena, kaže on. „Ali ako se koristi kriza oko Muhameda i prikazuju karikature, onda se, molim, moraju ispričati i sve nijanse te priče.“

Činjenica je da je mržnja koju je prema tolerantnoj i otvorenoj Danskoj iskazao dio migrantskog i islamskog svijeta ubrzala je put institucionaliziranom postroženju odnosa prema migraciji i otvorenom otporu migraciji iz drugih kultura. Rezultat: u Danskoj je danas na snazi jedan od najrigoroznijih useljeničkih zakona u Europskoj uniji koji u međuvremenu služi kao uzor i ostalim EU članicama a sve su glasniji i oni koji u Njemačkoj traže sličan kurs.

Jana Sinram, ARD Stockholm