Trebalo je da to bude proces sa učešćem građana sa ciljem da se utvrdi volja Katalonaca. Tako su bar idejni tvorci projekta otcjepljenja željeli da prodaju alternativni referendum od 9. novembra „9-N“. No, vježbanje slobode mišljenja se pretvorilo u orkestriranu predstavu separatista, u kolektivno igranje uloga u kome se svi pretvaraju da glasaju. Referendum, koji je Ustavni sud proglasio protivpravnim, izgubio je svaki demokratski legitimitet. Bez pravnih garantija i biračkih lista, okolnost da su kao birači mogli da se registruju Kamenko, Kremenko i Sunđer Bob da bi glasali jednom, dvaput, ili koliko god puta im drago, pokazuje da ovo glasanje ne ispunjava ni najosnovnije zahtjeve da bi moglo da važi kao garantija reprezentativnih rezultata, tim prije što Katalonci koji se drže zakona, među njima većina onih koji nisu nacionalisti, uopšte nisu ni otišli na birališta.

Sa izborima nema šale

No, ono što izgleda kao lakrdija, u stvarnosti to nije. Naravno da su izbori temelj demokratije. Onaj ko ih pretvori u pantomimu, pervertira i demokratiju. Žurba sa kojom su predsjednik Generaliteta Artur Mas i katalonski nacionalisti sproveli svoje ispitivanje javnog mnjenja mimo svih zakona demokratskog poretka, pokazala se kao velika greška koja je narušila ugled Katalonije i čitave Španije i svijetu pokazala lošu sliku.

Tada su pristalice nezavisnosti već znale da 9-N nije nikakvo narodno glasanje, već zauzimanje borbene poze u ratu slika. Da li bi se španska država usudila da nasilno spriječi „veliko demokratsko slavlje“ u Kataloniji? Koordinator separatističke platforme Hoan Rigol je u nedavnom intervjuu za španski list El pais iznio sljedeće upozorenje: „Znate da sve može da se okrene protiv Vas ako pretjerate. Policajac koji plijeni glasačku urnu pružio bi jadnu sliku.“ Država, naposlijetku, nije učestvovala u svemu. Niko nije delao prenagljeno, niko nije dolio ulje na vatru, ljudi su se razišli i otišli kući.

I sada?

Ne 9. nego 10. novembar je dan kada bi moglo da se počne sa postavljanjem katalonskog pitanja na razborit način. Sada, kada su separatisti održali svoj spektakl, a imidž Rahojeve vlade nije pretrpio nikakvu štetu, došao je trenutak da se u miru pregovara. Predsjednik španske vlade Marijano Rahoj već je izrazio želju da razgovara sa predstavnicima Generaliteta. Ako se dvije strane ne ušanče pretjerano na svojim položajima, mogle bi da sondiraju mogućnosti kao što je reforma Ustava koja vodi u federalni model, kao i reforma autonomnog statusa Katalonije.

Generalitet je sa svoje strane najavio da će premijeru poslati pismo; doduše, u tom pismu bi mogao da bude samo zahtjev za održavanjem zvaničnog referenduma o nezavisnosti. Mas ne bi trebalo da ponovi grešku i pregovara sa državom samo na temelju maksimalnih zahteva. Jednoj državi se ne može reći: sve ili ništa. Jer, odgovor u tom slučaju glasi – ništa.