Kikinda pod najstrožim mjerama
20. mart 2020
Ulice Kikinde potpuno su puste. Tišina je i mir. Nema automobila. Kafići nisu iznijeli stolove i stolice u bašte iako je sunčan dan. Niko ne prolazi centrom grada. Pijačne tezge su zatarabljene.
To je slika grada koji je, prema riječima zvaničnika, najveće žarište koronavirusa u Vojvodini i jedno od tri najveća u zemlji, sa oko stotinu građana u kućnoj izolaciji i troje na liječenju u Kliničkom centru Vojvodine (KCV).
Rigoroznije nego u ostatku zemlje
Mjere za suzbijanje koronavirusa ovdje su rigoroznije nego u ostatku zemlje. Prema odluci gradskog štaba za vanredne situacije, potpuno je obustavljen rad svih ugostiteljskih objekata i svih pijaca i zatvorene su sve trgovinske radnje, osim apoteka i prehrambenih prodavnica.
„Samim tim, ne dajemo građanima ni šansu da iz nekih perifernih razloga dolaze u grad, sakupljaju se, pričaju i ono što inače rade u normalnim okolnostima“, kaže za DW gradonačelnik Kikinde Pavle Markov.
Na ulicama su, dodaje Markov, samo oni koji obavljaju svakodnevne poslove. „To je nešto što je teško objasniti – zašto je važno da u ovom trenutku odete, na primjer, kod automehaničara i pokušate da riješite neki problem koji nije najvažniji u ovom trenutku", žali se gradonačelnik.
Privid života
Ne rade butici, banke, preduzetničke radnje. Otvoren je tek po koji kiosk brze hrane. Dezinfikuju se sve javne površine, zdravstvene ustanove, autobuske i željezničke stanice, a posebno autobusi za međugradski saobraćaj.
„Moja porodica se ponaša kao da smo već u karantinu. Roditelji mi ne izlaze iz kuće, kao ni sestra sa djecom – osim u dvorište“, priča nam Ljiljana Bajkin. Ona i dalje odlazi na posao u jednu špeditersku firmu. „Zet i ja radimo pod punom `ratnom opremom` i nadam se da će nam pomoći. Uplašeni smo, samo na trenutke zaboravimo šta se dešava i da je nevidljivi neprijatelj oko nas.“
U strahu je i studentkinja Marina Ludajić. Ona se u rodnu Kikindu vratila iz Novog Sada dan nakon proglašenja vanrednog stanja. „Izbjegavam maksimalno da izlazim. Izaći ću ako proradi auto škola, ali za sada samo tata izlazi do prodavnice i to je sve“, priča ona za DW.
Privid života daju i fabrike koje su još uvijek otvorene – sve osim italijanske fabrike tekstila „Kalcedonija". Marinin otac radi u jednoj od tih fabrika – „Kikindskom mlinu". „Plašim se, jer je tamo katastrofa stanje. Leti prašina, provjeravaju im temperaturu na ulazu zato što su dva radnika trenutno u izolaciji zato što su bili u kontaktu sa zaraženima, pa smo mama i ja uticale na to da tata uzme pet dana slobodno i ostane kod kuće“, priča ova studentkinja.
Kivni na „kliconošu“
Virus je u grad stigao preko mještanina koji je doputovao iz Milana. Svi Kikinđani sa kojima smo razgovarali, prije ili kasnije pomenu baš taj slučaj, kivni na sugrađanina koji se, kažu, neodgovorno ponašao. „Kod mene u porodici, kad god čujemo da smo najveće žarište, uvijek se vraćamo na tog čovjeka koji je pio kafu sa komšijom, grlio se sa prijateljima i širio zarazu. Ne možemo da razumijemo zašto nije rekao da je bio u Milanu, pa da se na vrijeme reaguje. Svi to gledaju kao neodgovoran potez i ne mogu da shvate“, priča Marina Ludajić.
Taj Kikinđanin se sa još dvoje poznanika nalazi na Infektivnoj klinici u Kliničkom centru Vojvodina i u teškom su stanju. Osim njih, na kliniku je juče (19.3) primljena i mlađa ženska osoba kod koje je potvrđen koronavirus, ali je ona dobrog opšteg stanja.
Međutim, još oko sto Kikinđana je u kućnoj izolaciji zbog kontakata sa zaraženima, a među njima i dvadesetak medicinskih radnika Opšte bolnice, potvrdio je gradonačelnik za DW.
„To predstavlja veliki problem, jer Kikinda inače ima manjak ljekara“, ocjenjuje za DW novinar Branislav Ugrinov. „Ali iz bolnice su nam poslali saopštenje da se radi prema redovnom režimu i da se sve hitne operacije odvijaju bez problema."
Kako je ranije izjavio pokrajinski sekretar za zdravstvo Zoran Gojković, dio tima KCV-a već se nalazi u bolnici u Kikindi kao ispomoć. „U bolnici za sada nemamo infekciju. Dio u kojem je ležao pacijent potpuno je izolovan“, rekao je Gojković. „Zdravstveni radnici koji su bili u kontaktu sa pacijentom i pacijenti koji su ležali zajedno sa pacijentom ne pokazuju znakove oboljevanja. To je ono što je dobro“, rekao je pokrajinski sekretar.
Potpuna blokada?
Strah među građanima, međutim, širi se sa svakom neprovjerenom informacijom. Kada se po gradu pročulo da je jedan zaraženi preminuo, svi su, kažu, bili u panici. „Za mene je to trenutak koji je prelomio. Sad znam da je to laž, ali od tada sam stavio katanac na vrata i ne idem nikuda“, priča nam jedan Kikinđanin.
Nova doza straha pristigla je sa kolonama medicinskih i policijskih vozila koja su prije neke večeri stigla u grad. Građani su video kolone vozila dijelili na društvenim mrežama, a pratile su ga glasine da će grad biti zaključan, odnosno da u Kikindu neće moći ni da se uđe, niti da se iz nje izađe.
Gradonačelnik demantuje takve navode i kaže da je pomoć stigla na njegov poziv. „Zatražili smo da dobijemo pomoć policije i vojske, jer je potrebno da se ove mjere u potpunosti sprovedu“, kaže gradonačelnik Markov za DW.
Pomoć vojske i žandarmerije potrebna je u obezbjeđivanju Opšte bolnice i Prihvatnog centra za migrante koji je nalazi u blizini Kikinde, dok je pomoć policije potrebna u sprovođenju mjera koje je donio Štab za vanredne situacije.
Kikinđani kažu da su policiju najviše viđali kako legitimiše građane na ulici, ali i kako uoči policijskog časa pod rotacijom kruži gradom i uz pomoć megafona obavještava građane da uđu u svoje domove, jer „počinje policijski čas“.
Međutim, gradonačelnik ne isključuje mogućnost da će mjere biti još rigoroznije ukoliko situacija ne bude povoljna. Da li je jedna od mjera i potpuna blokada grada, kao što se govorka među građanima?
„Često ima špekulacija, ali suštinski - ići će se mjera po mjera i sve što vodi u dalji nivo izolacije - to je moguća mjera. Znači zatvaranje djelatnosti koje još nisu zatvorene, pa u krajnjoj liniji i tih mjera (zatvaranja grada). Ali to moramo da vidimo još u saglasnosti sa ostalim gradovima“, zaključuje Markov.