Kina je oštro osudila napade na Iran i ubistvo šefa države i vjerskog vođe Alija Hameneija. Peking je to nazvao „eklatantnim i teškim kršenjem suvereniteta Irana“. Principi Povelje Ujedinjenih nacija brutalno su pogaženi, saopštilo je kinesko Ministarstvo vanjskih poslova.

Za Kinu je Iran, pored Rusije, najvažniji isporučilac gasa i nafte. Procjene govore da se 90 posto iranske nafte izvozilo u Kinu, najvećim dijelom preko trećih zemalja, budući da je Iran pod strogim sankcijama. U transportu su pomagale ilegalne tzv. „flote u sjeni". Od aprila 2025. iranski izvoz nafte se čak obračunava u renminbiju, valuti Narodne Republike Kine. Tome je prethodilo isključenje Irana iz međunarodnog platnog sistema SWIFT, koji predvodi Zapad.

Nakon američko-izraelskih napada tokom vikenda, Iran je privremeno zaustavio brodski saobraćaj kroz Hormuški moreuz, 50 kilometara širok morski prolaz između Perzijskog zaljeva i Indijskog okeana. Time je jedna od najvažnijih ruta za svjetsku trgovinu naftom praktično blokirana. Gotovo 20 posto globalne potrošnje nafte transportuje se tim morskim putem. Od 20 miliona barela sirove nafte, koji svakodnevno prolaze kroz moreuz, polovina ide ka energetski gladnoj Kini. Peking strahuje za svoju energetsku sigurnost ukoliko bi moreuz bio dugoročno zatvoren zbog regionalnog rata.

Istomišljenici protiv SAD-a

Iran i Kina su blisko povezani i politički. Od 2023. Iran je član sigurnosnog saveza Šangajske organizacije za saradnju (SCO), koju predvode Kina i Rusija, a od 2024. i član BRICS+, saveza najvećih svjetskih zemalja u razvoju.

„Otvoreno ubistvo" suverenog šefa države i podsticanje promjene režima su neprihvatljivi, izjavio je kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi u telefonskom razgovoru s ruskim ministrom Sergejem Lavrovom u nedjelju. Napadi su se dogodili dok su SAD i Iran vodili pregovore. Prema navodima kineske agencije Xinhua, Lavrov se pridružio argumentaciji svog kineskog kolege.

U međuvremenu je kritika stigla i iz Sjeverne Koreje, koja je povezana s Kinom i Rusijom. Pjongjang je govorio o „nezakonitom činu agresije“ i najoštrije osudio "sramni razbojnički čin SAD-a i Izraela u cilju ostvarivanja svojih sebičnih i hegemonističkih ambicija“.

Vojni udar: cilj opravdava sredstva?

Tumačenje Kine i njenih saveznika razlikuje se od stava njemačke vlade. „SAD su sedmicama tražile pregovaračko rješenje s Iranom. U razgovorima u Omanu i Švicarskoj, iranska strana nije pristala na sveobuhvatan, pouzdan i provjerljiv sporazum o okončanju vojnog nuklearnog programa“, rekao je njemački kancelar Friedrich Merz u subotu. Iran se, kako je naveo, nije obavezao da će smanjiti svoj balistički raketni program, niti da će obustaviti destabilizirajuće aktivnosti u regionu i šire.

Da li takve polazne tačke pravno legitimišu oružane napade, savezna vlada želi ispitati, izjavio je ministar vanjskih poslova Johann Wadephul. Za pravnika i stručnjaka za međunarodno pravo Christopha Safferlinga sa Univerziteta Erlangen-Nürnberg međunarodno pravo tu je prilično jasno: „Važi sveobuhvatna zabrana upotrebe sile. Teritorijalna nezavisnost i politički integritet suverene države moraju se bezuslovno poštovati. A to ovdje ne vidimo“, rekao je on u emisiji vijesti "Tagesschau". „Ovi zračni napadi usmjereni su na Iran kao suverenu državu i time su u startu protivni međunarodnom pravu.“

U nekim situacijama upotreba sile je pravno legitimna, primjerice uz mandat UN-a, u slučaju samoodbrane ili prijeteće humanitarne katastrofe, kaže Safferling. SAD su se pozivale na samoodbranu i neposredne prijetnje. „Međutim, ovdje imamo dvije države, SAD i Iran, koje pregovaraju. Ne može se reći da nije bilo vremena za druge mjere.“

„Zakon džungle“

U ovom vanjskopolitičkom kontekstu Peking govori o „zakonu džungle“ koji primjenjuju Sjedinjene Države, prema kojem je dopuštena diplomatija nalik onoj u divljini, uz proizvoljnu upotrebu bombi i raketa. Kinu posebno zabrinjava činjenica da su američke oružane snage u januaru, tokom vojne akcije, uhapsile predsjednika Venezuele Nicolása Madura u njegovoj rezidenciji i izvele ga pred sud u New Yorku. „Godina 2026. nije baš dobro počela“, rekao je kineski predsjednik Xi Jinping u razgovoru s kancelarom Merzom u srijedu. Međunarodni konflikti su duboko isprepleteni, a svijet se nalazi na prelomnoj tački, kada dolazi do eklatantnih previranja.

Zato Kina, za razliku od SAD-a, želi jačati Ujedinjene nacije. Washington UN-u duguje oko četiri milijarde američkih dolara članarine. Istovremeno, Peking traži bližu saradnju s Evropom. U zajedničkoj izjavi nakon Merzove posjete Kini navedeno je: „Obje strane su potvrdile stav da principi Povelje Ujedinjenih nacija i međunarodno pravo čine osnovu međunarodne saradnje. Njemačka i Kina će se i dalje zalagati za njih i na toj osnovi nastaviti dijalog o međunarodnim pitanjima.“

U utorak (3.3.) će se Merz u Washingtonu sastati s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. Prije polaska nije direktno kritikovao SAD i Izrael, naglasivši da želi izbjeći držanje lekcija. „Pravne ocjene i kvalifikacije ovih postupaka u odnosu na međunarodno pravo malo će toga promijeniti – posebno ako ostanu bez posljedica."

Prilika za Kinu da podstakne antiameričko raspoloženje

Aktuelni napadi Kini daju priliku da podstakne raspoloženje protiv SAD-a i dovede u pitanje njihovu ambiciju globalnog lidera. UN bi zapravo trebale spriječiti da se primjena oružane sile izvodi proizvoljno, a ne po pravilima. Trumpova argumentacija je osjetljiva: kada bi je Kina primijenila, Peking bi u svakom trenutku mogao preći Tajvanski moreuz uz obrazloženje da to radi u cilju samoodbrane. Kina Tajvan smatra odmetnutom provincijom i ne toleriše nezavisnost ovog demokratski upravljanog ostrva.

Argumente SAD-a, kaže pravnik Safferling, mogla bi jednako koristiti i Rusija kako bi opravdala agresorski rat protiv Ukrajine. Ruski predsjednik Vladimir Putin je prije četiri godine započeo „specijalnu vojnu operaciju" protiv Ukrajine obrazloživši to „ zaštitom ruskog stanovništva“. Navođeni su i humanitarni razlozi. „Vidite, to na kraju funkcioniše na vrlo sličan način“, zaključuje pravnik. Kina sada želi sebe predstaviti kao snažnu, ali odgovornu naciju koja ne poseže proizvoljno za oružjem – iako ponovno ujedinjenje s Tajvanom spada u njene temeljne interese.