„Ličilo je na pogrom.“ Tako kiparski mediji opisuju niz najnovijih nasilnih incidenata u kojima su napadani migranti i stranci. Predsjednik Hristodulidis kaže da ga je sramota.
Oglas
Kiparska policija uhapsila je više od dvadeset ljudi nakon niza rasistički motivisanih napada na migrante i strance. Do nasilja je došlo prošle nedelje najprije na zapadu ostrva, a zatim se to tokom vikenda proširilo i na Limasol na jugu.
U gradu su razbijani izlozi prodavnica koje pripadaju migrantima, a napadani su i vozači dostave poreklom iz Azije. Nasilje je trajalo od petka uveče, pa sve do ranih jutarnjih sati u nedelju.
Cipar se guši u zahtjevima za azil
03:40
Prema izvještajima lokalnih medija, ljudi sa kapuljačama na glavama skandirali su: „Migranti napolje sa Kipra“, bacali molotovljeve koktele i kamenje, palili kante za smeće, razbijali prodavnice i kioske brze hrane. Policija je upotrijebila suzavac i vodeni top.
Lokalni mediji prenose i da su neki od Kiprana pružali pomoć napadnutim strancima i krili ih od nasilnika. „Policija nije bila u stanju da zaštiti građane, a ni i novinare. Maskirani ljudi napali su i jednu TV-ekipu", javili su mediji uz ocjenu da je situacija „bila nalik pogromu".
„Stidim se onoga što se dogodilo“
Prema izvještajima na više naloga na društvenim mrežama, među žrtvama nasilja bila je i jedna grupa turista iz Kuvajta. Kirjakos Kuros, sekretar u Ministarstvu spoljnih poslova Kipra, prenio je da je ambasador „jedne neimenovane arapske države“ u subotu uložio protest nakon napada.
„Prekinuli su posjetu. Sumnjam da će se ikada vratiti“, napisao je u Kuros na platformi „Iks“ i ujedno postavio fotografiju na kojoj se vidi grupa turista na aerodromu koja odlazi sa Kipra, a među njima je i jedan čovjek u invalidskim kolicima.
„Ovo je prvi put da se osjećam u ovolikoj mjeri postiđeno zbog ovakvog incidenta u našoj zemlji. Ovo nije Kipar na kojem sam rođen, odrastao, stekao porodicu i na kojem živim“, napisao je Kuros.
I kiparski predsjednik Nikos Hristodulidis je ogorčen. „Stidim se onoga što se juče dogodilo. A i oni koji su odgovorni treba da se stide“, rekao je on na početku kriznog sastanka. Njemu su prisustvovali i ministri unutrašnjih poslova i pravde, kao i šefovi policije i vatrogasnih jedinica.
Zbog nasilja se u Limasolu demonstriralo i protiv fašizma i rasizma. Više stotina ljudi skandiralo je: „Razbijte fašizam – u Limasolu i svuda“. Te demonstracije su protekle mirno.
Duboki koreni ksenofobije
Na Kipru se poslednjih godina bilježi porast antimigrantskog raspoloženja, kao i porast antisocijalnog ponašanja, što je ranije bilo ograničeno na fudbalske stadione i pijane turiste.
Najnovije nemire podstaklo je ono što mnogi ocjenjuju kao promašen odgovor vlasti na porast neregularnih migracija na to ostrvo u istočnom Mediteranu, ali i porast ksenofobije.
„Imali smo vladu koja je deset godina koristila retoriku koja je te ljude uglavnom prikazivala kao prijetnju po nacionalnu i etničku, odnosno i demografsku bezbjednosti", kaže Doros Polikarpu, pripadnik organizacije „Kisa“ koja se zalaže za prava migranata.
Državni zvaničnici često navode da je Kipar na prvoj liniji neregularnih migracija u istočnom Mediteranu. Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, izbjeglice i migranti sada čine čak šest odsto stanovništva te zemlja.
U odnosu na broj stanovnika, ta mala ostrvska republika takođe godišnje dobija i daleko najveći broj zahtjeva za azil u čitavoj EU. Izbjeglički kampovi su pretrpani, a formirana su i mnoga geta, gdje ljudi žive u siromaštvu.
Ipak, nelegalne migracije su smanjene u posljednjih godinu dana. Migranti inače stižu na Kipar sa Bliskog istoka, ali i iz Afrike i to preko porozne „linije prekida vatre“ koja dijeli to ostrvo još od 1974.
Kipar i bez tih novih migranata ima veliki broj interno raseljenih lica. Oni su tu još od sukoba kiparskih Grka i Turaka – počevši od 1963, pa sve do turske invazije 1974. godine kada se raselilo više od 200.000 ljudi.
Veliki broj tih ljudi i dalje živi u stambenim zgradama koje je nakon sukoba na brzinu podigla vlada.
idj (reuters/ard)
"The Game": Opasan put migranata iz BiH u EU
S dolaskom proljeća ponovno počinje ono što migranti na balkanskoj ruti nazivaju "The Game" (igra): pokušaji prelaska bosansko-hrvatske granice na putu u EU. Ta "igra" donosi bijedu, nasilje i ilegalne pushbackove.
Foto: Dirk Planert
Nasukan u Bosni
Stotine izbjeglica još uvijek čekaju u ruševinama i šatorima oko Bihaća na priliku da pređu granicu u EU. Ovaj mladić krenuo je prije tri godine iz Pakistana. Već je mjesecima u Bosni i Hercegovini. Upaljen mu je kutnjak. Europa je udaljena samo nekoliko kilometara.
Foto: Dirk Planert/DW
"Igra" počinje
S početkom proljeća sve je toplije. Sada je vrijeme ponovo se odvažiti na The Game. Ovaj mladić je više od 20 puta pokušao ući u EU. Svaki put ga je hrvatska granična policija uhvatila i ilegalno vratila natrag u BiH - pushback. Odjeću i ruksak dobio je od lokalne humanitarne organizacije.
Foto: Dirk Planert/DW
Čekanje na toplije dane
U izbjegličkom kampu Lipa, udaljenom 20 kilometara od Bihaća, trenutno živi 200 do 300 muškaraca. Međutim, kao i ova dvojica, većina migranata i nije u kampu, potražili su sklonište na periferiji grada ili u šumi. To je bliže granici. U gradu postoji i mali kamp za žene, djecu i obitelji.
Foto: Dirk Planert/DW
Pogled na Zapad
Humanitarna kriza u zapadnoj Bosni nije okončana, ali nije toliko velika kao ranije. Mnogi migranti su stigli do svojih odredišta - Njemačke, Francuske ili Italije. Osim toga, za "Igru" je proteklih mjeseci bilo prehladno. Izbjeglice su prezimile u kampovima u Sarajevu ili Srbiji.
Foto: Dirk Planert/DW
Za migrante se brinu hunamitarne organizacije i volonteri
Lokalne humanitarne organizacije i volonteri iz Njemačke, Austrije, Švicarske i Italije već godinama brinu o ljudima u bijegu. SOS-Bihac je osnovan usred velike izbjegličke krize 2015. godine. Organizaciju podržava Aachener Netzwerk e.V.
Foto: Dirk Planert/DW
Važno je imati dobro terensko vozilo
Endi Ćehić je bolničar u organizaciji SOS Bihać. Poznaje ruševine i mjesta u šumama gdje borave izbjeglice na putu do hrvatske granice. Terenskim vozilom ljude opskrbljuje hranom, odjećom, vodom i svjetiljkama. Njegove ga patrole često vode visoko u planine.
Foto: Dirk Planert/DW
Medicinska njega i spasilačka služba
22-godišnji Endi jedan je od trojice školovanih bolničara SOS Bihać. On i njegove kolege brinu o liječenju rana i drugim medicinskim problemima migranata u zapadnoj Bosni. Privatno vozilo hitne pomoći dostupno je za hitne slučajeve, ono je donacija njemačke nevladine organizacije Lautlos e.V.
Foto: Dirk Planert/DW
Hitni slučaj ujutro u pola pet
Javljaju se djelatnici izbjegličkog kampa Lipa u blizini hrvatske granice. U svađi su dva muškarca ozlijeđena noževima, jedan teže. Dvije minute kasnije ekipa SOS Bihać je na putu. Jedan od ranjenih ima ubodnu ranu gornjeg dijela tijela opasnu po život. Dobiva poseban povoj za zatvaranje rane i infuziju.
Foto: Dirk Planert/DW
Intervencija u bolnici
Tokom vožnje do bolnice obrađuju se posjekotine druge ozlijeđene osobe. Teško ozlijeđeni je preživio zahvaljujući hitnoj operaciji u bolnici. Mnoge izbjeglice ne idu u kamp Lipa jer se boje nasilja koje tamo vlada. U kampu, kažu, su česte iznude i pljačke.
Foto: Dirk Planert/DW
Bosanski policajci dokomentiraju pushbackove
Tragovi migranata na putu prema Europi, nekoliko metara od granice Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom. Bosanskohercegovački graničari patroliraju na bosanskoj strani. Uoče li protuzakonite pushbackove hrvatskih kolega, dokumentiraju ih i prijavljuju nadležnima na višoj razini. Što se dalje događa s tim informacijama, oni ne znaju.
Foto: Dirk Planert/DW
"Moja me trauma čini jakim"
Pojedini bosanskohercegovački granični policajci obavještavaju SOS Bihać kada pronađu bolesne ili ozlijeđene osobe u šumi. Pogotovo zimi to im spašava živote. Zlatan Kovačević, voditelj humanitarne organizacije, i sam je žrtva rata: s 15 godina izgubio je lijevu nogu od granate u ratu u BiH. “Moja trauma me čini jakim”, kaže Zlatan.
Foto: Dirk Planert/DW
Igra na život i smrt
U potrazi za ljudima u nevolji Kovačević ponekad koristi i dron. Tako može pretraživati veća područja u planinama. “Svakodnevno smo u potrazi za ljudima koji trebaju pomoć”, kaže. "Sada, u proljeće, opet su na putu. Mnogi ne znaju da 'Igra' može postati igra života i smrti."