Nedavni miting opozicije u Republici Srpskoj, koji je organizovan u Banjaluci zbog kako su rekli pokradenih izbora, okupio je nekoliko hiljada ljudi, u dva navrata. Policijska procjena broja okupljenih bila je dvije hiljade, dok je stvarni broj bio mnogo veći, neki kažu između osam i devet hiljada.

Većina medija, izuzev onih koji su bliski vlastima, prenijela je da je na skupu bilo i do deset hiljada ljudi, a oni bliski opoziciji, da ih je bilo čak 30 hiljada, što je takođe netačna informacija.

Ko će biti kadija?

Medijska javnost u RS, nakon najave vraćanja klevete u Krivični zakon u RS, postavlja pitanje - da li bi u slučaju da je zakon na snazi, u ovom slučaju novinari bili pod lupom nekog arbitra i za to krivično odgovarali?

Nakon inauguracionog govora predsjednika RS Milorada Dodika, u kojem je potvrdio vraćanje klevete u Krivični zakon, otvorila su se mnoga pitanja, od toga da se ovim zakonom želi ugušiti medijska sloboda, pa do toga da građani za svaki izrečen komentar u javnom prostoru, uključujući i društvene mreže, krivično odgovaraju.

„Kažu da ovo nije usmjereno protiv medija te da oni to ne bi radili, da smo mi to uradili ranije", kaže Siniša Vukelić, član Upravnog odbora Udruženja Bh. novinara, naglašavajući da je to već poruka da se želi kontrolisati medijski prostor.

„Ne morate novinare strpati u zatvor na nekoliko godina. Dovoljno je da ga pritvorite na 48 časova, pa drugog isto tako. Imaćete takvu autocenzuru da nećete imati nikoga da smogne hrabrosti da se bavi ovim poslom“, kaže Vukelić. 

U svakom žitu ima kukolja

Širenje mržnje već spada pod krivično djelo, tako da je nejasno zašto se i ovaj segment želi strpati u isti koš sa klevetom. Kada je riječ o širenju lažnih vijesti, što je isto jedna od intencija aktuelne vlasti, kako bi, kako kažu „stali u kraj el doradu u javnom prostoru" (el dorado – legendarna zemlja zlata op.a), treba biti pošten i reći da je posljednjih godina na medijskoj sceni, ne samo u BiH, već i u regionu, iznikao ogroman broj portaloida čiji su vlasnici nepoznati, kao i samozvanih novinara, čiji je jedini cilj najprizemniji senzacionalizam.

Dodik je već zatražio od Vlade RS da pripremi nove izmjene postojećih zakona, kojima bi se regulisalo sprečavanje širenja lažnih vijesti i govora mržnje, te vratilo klevetu u Krivični zakon.

„Ovi zakoni biće rigorozni. Nije problem da govorite istinu i svakom treba omogućiti da govori istinu. Ali ova količina laži i izmišljanja u javnom prostoru, totalno je zgadila i mentalno opteretilo značajan dio stanovništva", rekao je Dodik u Narodnoj skupštini RS nakon polaganja zakletve, naglašavajući da je „to nešto što je došlo sa strane", ali da tamo postoje zakoni koji to zabranjuju.

„Nama nisu dali prije nekoliko godina da to uvedemo, ove godine ćemo to uraditi, veoma brzo ćemo to uraditi, neka se buni ko god hoće“, rekao je Dodik.

Pravac utvrđen

Dodik je na kraju mandata predsjednika RS 2018. godine najavio zakon o stranim donacijama, koji se tiče rada nevladinih organizacija. Nakon pritiska javnosti ali i međunarodnih predstavnika, inicijativa je zaboravljena. Bar za sada. Ivana Korajlić iz Transparency Internacional-a BiH kaže da već postoji problem u postojećem sistemu, u kojem se targetiraju novinari i mediji.

„Ovo sada što se predlaže, mimo preporuka međunarodnih konvencija, u ovakvom sistemu gdje je pravosuđe pod kontrolom politike, značilo bi targeritanje onih koji kritikuju vlast zbog kriminala i korupcije“, kaže Korajlić, navodeći primjer Turske i Rusije kada je riječ o targetiranju medija, što je pokazatelj u kojem smjeru želi ići RS. „Dakle, idemo u potpuno gušenje bilo kakve slobode“, kategorična je Korajlić.

Kako sadašnji pravosudni sistem funkcioniše, na svojoj koži je osjetio novinar iz Banjaluke Aleksandar Stojanović, koji je prije nekoliko godina tužen za klevetu. Predmet spora, kaže, bio je tekst koji se odnosio na fantomske birače iz BiH u Crnoj Gori. U cijelu priču je, tvrdi, bio umiješan i tužilac iz BiH.

On je, ističe, Imao svu potrebnu dokumentaciju - od spiskova birača pa do odgovora Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH, u kojem se navodi pokretanje postupka protiv tog tužioca.

„Sve to uvažila je i sutkinja koja je rekla da je `novinar uradio sve u skladu sa praksom, ali da je tužiocu ipak uvrijeđena čast`. Dakle, dolazimo u situaciju da u tekstu nisam lagao i sve je urađeno kako treba, ali sam ipak kriv za klevetu. Faktički, istina je pretvorena u laž tumačenjem jednog sudije“, kaže Stojanović.

On navodi, da je suludo takav alat predati u ruke nestručnom sudstvu. 

Obračun na pogrešnoj adresi

„Da su predložena zakonska rješenja bila na snazi ja sam mogao završiti u zatvoru, jer je neko istinu pretvorio u laž. I to je sporno u ovoj inicijativi vladajuće strukture“, zaključuje Stojanović, ističući da novinari nemaju ništa protiv istine, ali da strahuju da će ovaj zakon biti usmjeren protiv odgovornih novinara, kako bi se vlast obračunala i sa onima koji novinarski zanat koriste za javni linč i obračune.

Sa druge strane, kako bi opravdali donošenje zakona, gotovo kompletna vladajuća struktura pravda se parolom da su ovakvi zakoni praksa u zemljama EU. To jeste tačno, ali sa jednom ogromnom razlikom, kako kažu pravni stručnjaci. Prvo, u svim tim zemljama EU, sudovi gotovo nikada ne primjenjuju zatvorsku kaznu za klevetu i drugo, sudovi u zemljama EU raspolažu sa stručnim kadrom u sudovima i tužilaštvima, specijalizovanim za medije.

Pravni stručnjak Aleksandar Jokić, podsjeća da kleveta kao institut nije dovoljno razrađena u pravnom sistemu BiH, te da se i dalje kroz sudsku praksu utvrđuju bitni elementi i izuzeci.

„U takvom stanju je svaka izmjena usmjerena na uvođenje krivičnopravne zaštite za klevetu, jako rizična i potencijalno štetna. Propisivati da je krivično djelo nešto što još nismo do kraja definisali je logički, pa i pravno, neodrživo“, smatra Jokić, ističući da to otvara ogroman prostor za zloupotrebu.

On kaže da EU ima klevetu kao krivično djelo ali da je tendencija dekriminalizacija, sa potpunim odustajanjem od primjene. „Ono bitnije u ovoj priči jeste što se društvo uvodi u stanje straha i neizvjesnosti. Dobijamo verbalne delikte, a već ranije smo po sistemu `ko nije s nama, protiv nas je` doživjeli dubinsku polarizaciju medija, tako da je jasno da su ovakve najave indirektno usmjerene protiv,`nepodobnih` medija i pojedinaca koji iznose mišljenje i objavljuju istraživanja“, kaže Jokić, strahujući da je krajnji cilj stvaranje autocenzure kao normalne pojave.

Principijelna borba

U Udruženju novinara Republike Srpske, kažu da su samo za principijelnu borbu za slobode medija ili se neće uopšte boriti. Predsjednik skupštine ovog udruženja, Branimir Đuričić, novinar RTRS-a, kaže da se ne mogu primjenjivati dvostruki aršini. „Dakle, ili sve ili ništa. Mi smo načelno protiv ovih izmjena ali ostane li Inckov zakon (Zakon o sprečavanju negiranja genocida op.a.), i mogućnost da neki carinik procjenjuje ko od intelektualaca može ući u RS, pronaći ćemo način da podržimo čak i takav zakon“, kaže Đuričić.

Savjetnik predsjednika RS, pravnik, bivši predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH, Milan Tegeltija, najavio je da će učestvovati u izradi ovog zakona, obećavši u javnim nastupima da može garantovati da niko za drugačije mišljenje ili kritiku, neće biti krivično gonjen. Pozvao je medijsku zajednicu, na jednom panelu o ovoj temi, da se uključi u izradu zakona, ali i zaključio „Zakon će biti usvojen, bolje sa vama nego bez vas“.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu