Psihološkinja Suzi Burke priča o ženi koja je došla na savjetovanje nakon rođenja prvog djeteta. Ne zato što je patila od postporođajne depresije, nego zato što se „patila sa težinom onoga što je učinila“. Smatra da je rodila dijete u „svijetu za koji je znala da će biti mnogo težak i mnogo manje siguran“.

„Došla je kod mene veoma uznemirena. Preispitivala se da li je uradila ispravnu stvar. Strah koji je imala za budućnost djeteta bio je ogroman."

Burke je psihološkinja iz Australije, specijalizovana za ekopsihologiju. Liječi ljudi koji pate od mentalnih bolesti uzrokovanih klimatskim promjenama. Nedavno je otvorila besplatnu hotlajn vezu pod imenom „Mreža psihološke podrške u vezi sa klimatskim promjenama". Australijanci mogu da nazovu kvalifikovanog psihologa i popričaju o svojim osjećanjima vezanim za klimatske promjene.

„Prvenstveno, kako bi se ispravno angažovali oko klimatskih promjena, ljudi moraju da priznaju kako se osjećaju povodom toga i pričaju o tome”, rekla je Burke.

Eko-anksioznost, bol i krivica

Prožimajući osjećaj gubitka, razaranja i promjene, endemičan je za svijet pogođen klimatskim promjenama. Polarne ledene kape se tope, mnoge životinjske vrste će izumrijeti, a vrijeme je nepredvidivo i često ekstremno.

Sve više smo svjesni uticaja koje ove promjene imaju na naše fizičko zdravlje – bilo da je to smrt ili povreda usljed ekstremnih vremenskih nepogoda, ili više podmukle promjene kao što su pogoršanje kvaliteta vode, vazduha i hrane.

Ali, kako novo polje ekopsihologije otkriva, klimatske promjene značajno utiču i na naše mentalno zdravlje.

„Za ljude koji obraćaju pažnju na to šta se dešava sa klimom, to je veliki teret i uzrokuje anksioznost i strah”, kaže Burke.

Poslije dvije decenije rada na terenu, psihološkinja kaže da ljudi osjećaju „anksioznost i depresiju, ravnodušnost, bespomoćnost i beznadežnost i bijes”, kao i „krivicu i sramotu”.

Kaže da je osjećaj sramote uobičajen među ljudima koji nisu pretrpjeli direktnu traumu i gubitak kao rezultat klimatskih promjena, ali su iskusili posrednu uznemirenost i svjesni su da su dio problema.

„Svjesni su da se ove stvari dešavaju i da ne utiču direktno na njih, ali znaju da će imati veći uticaj na njihovu djecu u budućnost ili ljude u drugim krajevima svijeta.”

Klimatske promjene razlikuju se od drugih globalnih problema jer većina ljudi može da poveže svoje ponašanje sa problemom. Kao primjer, Burke navodi emisiju ugljen-dioksida: „Ljudi ne mogu da se poistovijete sa drugim velikim globalnim problemima kao što je genocid ili sukobi na Bliskom istoku.”

Nepoznat problem

Iako djeluje očigledno da ekstremne promjene rezonuju sa ljudima na emotivnom nivou, o tome se ne priča često. Zdravlje miliona ljudi širom svijeta je ugroženo globalnim zagrijevanjem. Naučnici kažu da je to najveća prijetnja 21. vijeka. Ali, nema fokusa na mentalnom zdravlju.

„Postoji veliki nedostatak literature”, kaže istraživačica i direktorka Instituta za održavanje autohtone kulture u Labradoru, Ešli Kunsolo.

Da bi se svijet sveobuhvatno bavio zdravstvenim izazovima koji proističu iz klimatskih promjena, Kunsolo tvrdi da se kreatori politike moraju obavijestiti o dimenziji mentalnog zdravlja. Ona kaže da ovo zahtijeva „masovnu sistematsku društvenu promjenu" u tome kako se razmišlja o klimatskim promjenama i dugoročnim posljedicama.

Okvirna konvencija Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama uključuje dio koji detaljno opisuje gubitke i štetu načinjenu promjenama. Kunsolo napominje da je konvencija prvobitno obuhvatala gubitke i štetu u smislu „infrastrukture i tržišta”, kada je napisana devedesetih godina. Sada je prilagođena da odgovara za „nematerijalne gubitke”, kao što su „kulturološko znanje, jezik i stanište”, rekla je Kunsolo za DW.

Inuiti na tankom ledu

Kunsolo je počela da posmatra ovaj aspekt klimatskih promjena dok je radila u sektoru javnog zdravlja u na istoku Kanade sa populacijom Eskima – urođenika u ovoj oblasti.  Nakon što je bila svjedok brzim promjenama u njihovom okruženju – poput topljenja morskog leda i nepredvidivog vremena – ove zajednice izrazile su dubok osjećaj „tuge vezane sa gubitak staništa, gubitak leda i sredstava za život", kaže Kunsolo.

To istraživanje dovelo je to toga da Kunsolo i njen kolega Nevil Elis, koji blisko sarađuje sa farmerima koje pogađa suša na zapadu Australije, stvore novu kategoriju emotivne traume zvanu „ekološka tuga". Kunsolo ovo opisuje kao „mentalne i emotivne bolove, stres i tugu" koja proističe iz promjene životne sredine.

„Riječ 'Inuit' bukvalno znači ‘ljudi morskog leda' – stoga je ovo duboko, egzistencijalno ispitivanje čovječanstva“, kaže istraživačica.

Iako naučnici koji se bave klimom upozoravaju da će godišnji porast temperature za jedan ili dva odsto Celzijusa imati razarajući efekat širom svijeta – čak učiniti neke dijelove negostoljubivim – dokazi pokazuju da je Labrador već premašio ovaj prag sa temperaturom povećanom za šest do osam stepeni.

Nevjerovatan gubitak morskog leda imao je ogroman uticaj na sposobnost inuitskih zajednica da love, putuju i praktikuju svoju kulturu, kaže Kunsolo.

Globalni odjek

Ipak, duboke emotivne reakcije i uticaj na mentalno zdravlje ne doživljavaju samo oni na koje promjene utiču direktno. Za mnoge ljude je zastrašujuće kada shvate sve posljedice klimatskih promjena, uključujući i njihovu ulogu u tome - ali i kako mogu da pomognu kao individue.

Bez obzira na to da li ljudi doživljavaju ili posmatraju promjene u okruženju iz prve ruke, Kunsolo govori o „prodornom osjećaju straha, propasti i anksioznosti”.

Ona dodaje da se često dešava da ljudi koji ne podnose teret direktnog uticaja globalnog zagrijavanja, imaju osjećaj krivice da su „zaglavljeni u sistemu koji održava klimatske promjene, a ne mogu da izađu iz njega”.

„Ono što ne možemo sebi da priuštimo je da ljudi odustanu”, rekla je Burke. „To je preveliki problem, ali još uvijek ima vremena da se situacija preokrene. Samo treba da imamo volje da to i uradimo – a volja dolazi od ljudi.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android