Suočeni sa faraonskom kampanjom predsjedničkog kandidata Aleksandra Vučića, kao i sa nezabilježenom medijskom hajkom, opozicioni kandidati su sebi postavili skromne ciljeve uoči izbora. Jednostavno, Aleksandar Vučić je morao da na svaki potez opozicije odgovori sa bar 10 puta više svega: potpisa podrške, plakata, bilborda, autobusa za prevoz mitingaša, a u to je uključena i pobjeda u prvom krugu. Pri tome, opozicija je stalno optuživana da nema program, i da je njen jedini program mržnja prema Vučiću. A rijetki su bili oni koji su primijetili da opozicioni kandidati imaju program ali nemaju gdje da ga predstave. Opoziciono djelovanje je dobilo oblik gerilske borbe na Tviteru i Jutjubu, i u takvoj nenormalnoj situaciji donekle je razumljivo što opozicija kao svoj veliki cilj navodi ulazak u drugi krug, makar u njemu Vučić i pobijedio.

Stvaranje nove opozicije?

Aleksandar Vučić je upotrijebio sva sredstva države i svoje partije da pobijedi u prvom krugu, a takođe je potpuno podredio medijski prostor, ističe za DW novinar nedjeljnika Vreme Filip Švarm. „Kada se suočavate sa izborima koji su možda pošteni, ali daleko od toga da budu fer, jedino što možete učiniti je da se nadate da oni možda neće biti završeni u prvom krugu. A kod ovakvih režima kakav je Vučićev između prvog i drugog kruga počinje da radi jedna sasvim druga izborna matematika“.

Ako pokušamo da analiziramo zašto je opozicija odlazak u drugi krug postavila kao neki svoj uspjeh, Filip Švarm kaže da je to prije svega zbog brojnih dosadašnjih poraza opozicije: „Kada bi nakon svih tih poraza u proteklih pet godina uspjeli da Vučića otjeraju u drugi krug, to bi zaista bila nekakva pobjeda opozicije. Da li neki od ovih kandidata može da pobijedi Vučića? U ovim uslovima nemoguće, ili jako teško. Ali, to bi ipak pokazalo da postoji neka vrsta uporišta, što može biti važno sljedeće godine kada budemo imali izbore u Beogradu, i najvjerovatnije i parlamentarne. Ulazak u drugi drug bi tako označio stvaranje neke nove opozicije, koja bi mogla da se suprostavi režimu“.

Drugi krug – na granici regularnosti

Mislim da se ulazak u drugi krug ne može ocjenjivati kao nekakav poraz Aleksandra Vučića, ocjenujuje za DW politički analitičar Milan Nikolić. „A pored toga mislim da on sam sebi, bez neke velike potrebe, previsoko postavlja ljestvicu. Pobjeda Aleksandra Vučića je izvjesna, bar sudeći po istraživanjima javnog mnjenja, i ne mislim da je previše bitno da li je to u prvom ili drugom krugu. Jedino što mogu da vidim kao motiv je želja da se po prvi put u istoriji pobijedi u prvom krugu sa preko 50 procenata, i na taj način pokaže svoja snaga, a istovremeno ukaže na slabost opozicije".

Po mišljenju Nikolića, dosadašnji tok kampanje je i pored svih medijskih napisa bio relativno miran. „Ukoliko bi se čak i ušlo u drugi krug, to opet ne znači da bi se zbog toga podigla temperatura između dva kruga. Jedino ukoliko bi razlika između dva kandidata bila mala, onda bi se moglo očekivati da se podigne napon. Ali, bar za sada nema naznaka da je razlika između Vučića i nekog drugog kandidata mala - ona je velika - i ja ne vidim da on ima razloga da ulazi u nešto što bi podizalo temperaturu“. Međutim, ukoliko dođe do drugog kruga, Filip Švarm smatra da će kampanja što se tiče režima biti na samoj granici regularnosti, a možda i preko nje. „Dakle, već sada se ne biraju nikakva sredstva da se ocrne protivkandidati iz opozicije. Ako bude drugog kruga, to će se povećati do krajnjih granica".

Drugi krug – novi lider opozicije

Opozicija nije uspjela da izađe sa jednim zajedničkim kandidatom na ove izbore. Filip Švarm stoga ocjenjuje da će kandidat koji bude uspio da dođe do drugog kruga automatski postati lider opozicije. „On će biti neuporedivo jači nego sve ove opozicione političke stranke koje su ušle u parlament. Naprosto, opoziciji ovakvoj kakva je istekao je rok trajanja, i ne vjerujem da je na osnovu tih stranaka moguće tu nešto više uraditi. Možda je tu jedini izuzetak Demokratska stranka (DS). Taj ko, dakle, uđe u drugi krug može biti zalog za neke buduće izbore“. A ako se desi da u drugi krug uđe Ljubiša Preletačević Beli, Švarm kaže da će to biti „znak ridikulizacije izbora u Srbiji, i obesmišljavanje politike kao takve, a to bi po mom mišljenju najviše odgovaralo Vučiću. „Beli ima neku svoju funkciju, ali ta funkcija izigravanja političkog klovna može biti važna samo ako iza toga stoji neka ozbiljna politika i ozbiljne partije. A u ovom trenutku to sa njim nije slučaj“.

Erdoganizacija Srbije

Činjenica da opozicija ulazi u izbore sa niskim očekivanjima, i željom da makar uđe u drugi krug, za Milana Nikolića je dokaz nezrelosti srpske političke scene. „Više je tu neke vještine spinovanja nego znanja, i više želje da se opstane nego da se nešto doprinese društvu i zemlji. Postoji stoga opasnost da ostanemo samo sa profesionalnim političarima, koji će biti vrlo slični prodavcima polovnih automobila. Znači, ništa im ne bi trebalo vjerovati, a spinovanje, prevare i laži biće njihovi jedini instrumenti".

Filip Švarm primjećuje da to nije problem opozicije, „jer mi imamo državu u kojoj se vlada populistički i autoritarno, i plašim se da  Srbija na ovaj način ide ka Turskoj, odnosno da se približavamo nekoj vrsti erdoganizacije Srbije. Mislim da je zato jako važno da opozicija u ovom trenutku koliko toliko razlabavi taj jedan monolitan blok okupljen oko Aleksandra Vučića“.