Aleksander Dobrint je posebno potkačio advokate i humanitarne organizacije riječima da „onaj ko tužbama pokušava da spriječi protjerivanje kriminalaca ne radi u korist prava na azil, već protiv društvenog mira". Na to su ga napali predstavnici prije svega Zelenih, SPD i Ljevičarske stranke. Oni uglavnom navode da se Dobrint služi argumentima desničarske Alternative za Njemačku (AfD) i da pokušava da pridobije njene birače. Dnevnik Velt, međutim, smatra da je Dobrint upotrebom izraza „industrija" zapravo sugerisao da oni koji nastoje da spriječe protjerivanje potražilaca azila na tome zarađuju novac; da je to neka vrsta unosne djelatnosti, i konstatuje: „Ali advokati, humanitarne organizacije i socijalni radnici koji pokušavaju da beskonačno razvlače odredbe zakona o azilu (uz određen izuzetke) slijede svoju ideologiju a ne trag novca."

Cajt onlajn citirajući organizaciju za pomoć izbjeglicama Pro azil prenosi da je „suština pravne države u tome da nezavisni sudovi provjeravaju odluke vlasti." A dnevnik Zidojče cajtung piše da se „mnogi pitaju zašto Dobrint istupa tako kako istupa. I Horst Zehofer, Andreas Šojer i Markus Zeder su vrlo otresiti kada je riječ o interesima CSU. Ali, niko u javnosti ne agituje tako nedodirljivo i tako tvrdo kao Dobrint. A poznato je da u ličnom ophođenju spada u tihe i pažljive političare. I pored toga, gotovo jedom nedjeljno se pobrine za ovakvu paljbu."

Mnogobrojne reakcije medija izazvala je i inicijativa šefa CSU i saveznog ministra unutrašnjih poslova Horsta Zehofera da se u Bavarskoj otvore novi centri za potražioce azila u kojima bi bila i donošena odluka o tome da li potražioci smiju da ostanu u Njemačkoj ili ne. Dolazak, odluka, vraćanje, sve u jednoj ustanovi zvanoj „AnKER" – po početnim slovima odgovarajućih njemačkih riječi „Ankunft, Entscheidung, Rückführung". Sama riječ „AnKER" znači „sidro" i u ovom kontekstu sugeriše neku vrstu „sidrišta" za izbjeglice. To je jedna od stvari koje su zasmetale komentatoru dnevnik Nojes dojčland: „Taj pojam ne može biti varljiviji. Sidro – to je nešto sa čim povezujemo sigurnost, simboličnu stabilnost na uzburkanom moru, bez opasnosti da nas oluja odnese. No, to nije definicija koja lebdi pred očima ministra Zehofera; njegov cilj je prije svega da se potražioci azila za vrijeme rješavanja zahtjeva izoluju od društva."

Prema Zehoferovom konceptu, izbjeglice koje dođu u takve centre bi bile registrovane ali posle toga ne bi bile razdijeljene po opštinama, već bi u tim centrima čekale da njihovi zahtjevi budu razmotreni. Jedna izbjeglica bi mogla da napusti centar i bude smještena u nekoj od opština samo ukoliko vlasti signaliziraju da bi njen zahtjev mogao biti pozitivno riješen.

To je za komentatora lista Mitelbajeriše cajtung – premalo informacija: „Ministar unutrašnjih poslova bi jasno morao da stavi do znanja kako tačno zamišlja pomenute centre, ko će da ih gradi ili uređuje, kako će oni biti organizovani, ko će da ih plaća i kako će tu sarađivati federalna i pokrajinska vlast. I, prije svega, kako će biti garantovana bezbjednost kada se 1000 ili 1500 uglavnom mladih stranaca mjesecima bude nalazio u istoj ustanovi?"

List Velt se oglasio i o ovoj temi, ovaj put jednim krajnje ironičnim komentarom: „Više od dvije trećine Nijemaca je za gradnju Zehoferovih centara. U tim ustanovama bi trebalo držati 1500 ljudi toliko dugo dok konačno ne počine neko krivično djelo tako da mogu biti legalno protjerani (...) Pokret gradnje ovih centra bi mogao i građevinskoj branši, koja je ionako u ekspanziji, da podari novi polet. Ako broj izbjeglica ostane stabilan, moralo bi biti sagrađeno 150 do 200 takvih centara. Inače riječ „Anker" („Sidro") ne odnosi se na onu spravu kojom se plovila vežu za morsko dno; naprotiv – izbjeglica bi trebalo što pijre da se spremi za ponovno pušanje niz vodu."

A dnevnik Frankfurter algemajne cajtung podseća: „U njemačkoj saveznoj pokrajini Sjevernoj Rajni Vestfaliji, iz iskustva se zna da su potražioci azila iz Istočne Evrope, na primjer oni u Erlinghauzenu, iskoristili priliku da se bave organizovanim kriminalom. Tako ni u Hesenu ni u Saksoniji neće biti lako da se uošte nađe opština spremna da gradi ovakav centar." List podsjeća da bi se opštine možda i odlučile za tako nešto kada bi bilo jasno za šta će biti nadležne – da li samo za gradnju centara i njihovo obezbjeđivanje, ili i za provjeru putnih isprava i prisilno vraćanje izbjeglica. Horst Zehofer bi trebalo da jasno razgraniči nadležnosti federacije i saveznih pokrajina, poručuje Frankfurte algemajne cajtung.

 

Priredio: Saša Bojić