1. Toplotne pumpe osvajaju svijet

U budućnosti bi toplotne pumpe mogle pokriti više od polovine globalnih potreba za grijanjem, kaže se u jednom izvještaju Međunarodne agencije za energiju IEA. Trenutno se na taj način grije deset posto zgrada u svijetu, kod prirodnog plina to je 38 posto, a na naftu otpada 13 posto. Prodaja toplotnih pumpi je u stalnom porastu. „Tehnologija se dokazala u najhladnijim klimatskim zonama", kaže direktor IEA-e Fatih Birol.

U 2021. u svijetu je instalirano 15 posto više pumpi nego prethodne godine, a u Njemačkoj, Finskoj i Poljskoj je porast prošle godine iznosio između 50 i 120 posto.

Toplotne pumpe koriste toplinu zraka, tla ili vode i funkcioniraju u svim vrstama zgrada. Za rad ovakvih pumpi je potrebna električna energija - ako ona dolazi iz obnovljivih izvora, toplinske pumpe su izrazio ekološki prihvatljive. S jednim kilovatsatom električne energije u prosjeku se proizvede između 3 i 5 kilovatsati toplinske energije.

Ove pumpe nisu samo dobre za klimu, one su najčešće i jeftine: budući da su učinkovitije, kada se gleda čitav radni vijek postrojenja, grijanje s toplotnim pumpama često košta manje od grijanja na ulje ili plin. “Kućanstva koja prijeđu na toplinske pumpe mogu ostvariti godišnju uštedu od 280 eura u SAD-u i do 840 eura u Europi”, kaže Birol.

2. Toplane: Korisne za gradove

Zemlje sjeverne Europe kao što su Norveška, Danska, Švedska i Finska predvode u opskrbi toplotom s lokalnim mrežama grijanja koje se baziraju na korištenju energije prihvatljive za klimu.

Ovisno o lokaciji, toplina za mreže dolazi iz različitih izvora i proizvodi se tamo gdje je posebno jeftina: velike toplotne pumpe koriste toplinu iz jezera i otpadnih voda, ili višak topline iz industrijskih postrojenja ili računalnih centara. Geotermalni sustavi izvlače toplotu iz dubine i do 5.000 metara, veliki solarni toplinski sustavi koriste sunčevu energiju, a termoelektrane koriste drvo i otpad kao gorivo.

Stručnjaci i komunalna poduzeća vide veliki potencijal u kombinaciji različitih izvora energije, i na taj način proširuju mnoge gradske mreže. München je pionir u Njemačkoj. Do 2035. opskrba toplotom u gradskoj mreži trebala bi biti klimatski neutralna.

Grad koristi mješavinu duboke geotermalne energije, koja proizvodi toplinu za manje od tri eurocenta po kilovatsatu, solarne energije s proizvodnim troškovima od tri eurocenta po kilovatsatu, i velikih toplotnih pumpi koje koriste podzemnu vodu kao izvor topline.

3. Toplo tuširanje uz pomoć solarne energije

U mnogim zemljama jedva da postoji potreba za grijanjem prostorija, tamo se uglavnom zagrijava voda, na primjer za tuširanje.

U tim slučajevima, prema IEA, najbolje je rješenje solarna energija. Solarni paneli su već postavljeni na mnogim krovovima diljem svijeta. U hladnijim zemljama ova je tehnologija dostupna i u kombinaciji s grijanjem na plin, ulje i drva ili s toplinskim pumpama. Prema scenariju IEA, udio solarne toplinske energije u globalnoj opskrbi toplinom trebao bi se upeterostručiti u odnosu na današnju situaciju.

4. Grijanje na drva: nije klimatski neutralno i skupo je

Iako mnogi tako misle: grijanje na drva ili drvene pelete zapravo nije klimatski neutralno. Osim toga, oslobađa se sitna prašina, koja je štetna, naglašavaju iz njemačkog Ministarstva za okoliš.

Veliki problem je ograničena količina drveća u svijetu. Novozasađene šume važno su skladište ugljika i pomažu u usporavanju globalnog zagrijavanja, a prašume se više ne bi trebale sjeći radi zaštite klime.

"Drvo je ograničena sirovina i važno skladište ugljika. Stoga ga treba koristiti umjereno, a prije svega u dugotrajnim proizvodima. Stoga se treba suzdržavati od korištenja drva za opskrbu toplinom, i zbog zaštite zdravlja, i zbog zaštite klime", savjetuje njemačka Savezna agencija za okoliš. Cijene drvenih peleta posljednjih su mjeseci znatno porasle, posebice u Europi, gdje je potrošnja najveća na svijetu.

5. Vodik: važan za energetsku prekretnicu

Iz vode se elektrolizom, za koju se koristi zelena energija, može izdvajati vodik, a njega je uz pomoć plamenika ili gorivnog članka moguće koristiti za proizvodnju CO2-neutralnog grijanja.

Problem za sada predstavlja, međutim, veliki gubitak prilikom pretvorbe električne energije u vodik i vodika u toplotu: oko 50 posto potrošene energije gubi se u tom procesu. Jedan kilovatsat (kWh) električne energije proizvodi samo pola kilovatsata toplinske energije.

Za usporedbu: toplotne pumpe su oko sedam puta učinkovitije. Sa stajališta stručnjaka, sustavi grijanja na vodik su stoga irelevantni za grijanje pojedinačnih zgrada.

Međutim, vodik će u budućnosti postajati sve važniji za sigurnost opskrbe električnom i toplinskom energijom. U budućnosti će vodik biti posebno potreban za razdoblja kada je malo vjetra ili sunca za proizvodnju energije. Prema studiji berlinskog think tanka Agora Energiewende, znatnije korištenje vodika će u perspektivi biti važno za osiguranje opskrbe strujom i toplinskom energijom u Njemačkoj.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu