Za razliku od Sjedinjenih Američkih Država, Iran se pripremio za dugotrajan rat, naglasio je Ali Laridžani, sekretar Vrhovnog nacionalnog vijeća za sigurnost, trećeg dana rata. Laridžani je time ponovio ono što su i drugi zvaničnici Islamske Republike najavljivali od 28. februara: „Branićemo se, bez obzira na cijenu.“

Od 28. februara, SAD i Izrael vode koordinisanu, masivnu vojnu ofanzivu protiv Irana. Napadi su ciljano usmjereni protiv rukovodstva ali i na vojne i državne objekte.

Iran je odgovorio raketnim i napadima dronovima na Izrael, kao i na američke baze u susjednim zemljama Zalivskog regiona. Samo su Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), kako navode, bili izloženi stotinama napada iz Irana.

Do srijede, 4. marta, Iran je prema navodima admirala Brada Coopera - šefa američke regionalne komande za Bliski istok (Centcom), ispalio više od 500 balističkih raketa i više od 2.000 dronova. Optužio je Iran da pri tome nasumično napada civile.

„Ne znamo tačno koliko balističkih raketa i dronova Iran zapravo posjeduje“, rekao je jedan stručnjak za oružje u razgovoru za DW, želeći ostati anoniman. Istovremeno je potvrdio tezu, koja se od početka rata provlači među vojnim analitičarima: Ovu Pandorinu kutiju Iran ne bi sam otvorio da u oktobru 2024. nije napao Izrael sa stotinama raketa, što je bila osveta za ubistvo lidera Hamasa Ismaila Hanije u Teheranu.

Napadom je Iran otkrio slabost svog programa raketa dugog dometa. One nisu precizno pogodile ciljeve. Raketni program je zbog toga izgubio ne samo potencijal odvraćanja, već je prešao i psihološku granicu u direktnoj konfrontaciji.

Logistika i proizvodnja raketa i dronova

Na početku udara na Iran, izraelska vojska je procjenjivala da ova zemlja posjeduje oko 2.500 balističkih raketa. Osim raketa koje je Iran ispalio, zalihe su se vjerovatno smanjile i zbog toga što je tokom bombardovanja izraelske i američke vojske uništen ili zatrpan veliki broj raketa u skladištima koja se nalaze u tunelima ispod zemlje.

Satelitske snimke, koje trenutno kruže internetom, prikazuju navodne napade na raketne baze u Kermanshahu, Karaju, Horamabadu i Tabrizu na sjeveru Irana. Navodno se vide urušeni ulazi u tunele i skladišne objekte koji su uništeni tokom nedavnih napada.

„Također vidimo da se mobilni lanseri raketa intenzivno prate“, rekao je stručnjak za oružje. „Ono što je prije pet godina bilo veoma teško, danas je moguće zahvaljujući tehnološkom napretku. Ipak ostaje pitanje koliko je ovih sistema stvarno uništeno.“

Koliko je raketa prije predstojećeg rata izvučeno iz skladišta i raspoređeno po zemlji, kao i koliko sistema za rakete još postoji, nije poznato.

Iran navodno može fleksibilno reagovati i kada je riječ o proizvodnji dronova. Proizvodnja se ne odvija u velikim, lako vidljivim postrojenjima. Prema procurjelim ruskim dokumentima, Teheran je u stanju mjesečno proizvesti oko 5.000 dronova. Dronovi se ispaljuju sa jednostavne konstrukcije, koja se može izgraditi za nekoliko sati.

Izrada jednog od ovih dronova, nazvanih Šahed (Shahed), košta nekoliko hiljada dolara. Za razliku od toga, jedna raketa presretač Patriot košta do tri miliona dolara po komadu.

Sa svojim raketama kratkog dometa i dronovima Iran je tokom vikenda i ponedjeljka, prema analizi New York Timesa koja se bazira na satelitskim snimcima i verificiranim video zapisima, oštetio strukture koje su dio komunikacijskih i radarskih sistema na najmanje sedam američkih vojnih baza na Bliskom istoku ili u njihovoj blizini.

Napadi na ove lokacije ukazuju da je Iran želio poremetiti komunikacione i koordinacione sposobnosti američke vojske. Komunikaciona infrastruktura američke vojske je strogo čuvana, što otežava precizno utvrđivanje koji sistemi su pogođeni.

Posljedice za stanovništvo i region

„Iran će pokušati produžiti rat i igra na faktor vremena“,kaže profesor međunarodnih odnosa na London School of Economics, Fawaz Gerges, u razgovoru za DW.

„Iransko rukovodstvo je imalo vremena da planira i koordinira svoje akcije. Mislim da se pripremaju za dugotrajan rat.“ Glavni cilj iranskog režima u suštini je otpornost, odnosno sposobnost da izdrži, apsorbuje prve, druge i treće udarne talase i nastavi pružati otpor.

Troškove rata uglavnom snosi stanovništvo Irana, koje je bespomoćno pred napadima. Iako SAD i Izrael navode da izvode ciljane udare, u gusto naseljenim gradovima teško je izbjeći veliku kolateralnu štetu.

Već prvog dana, prema iranskim podacima, pogođena je osnovna škola u gradu Minab na jugu zemlje. Iranski državni mediji su u utorak prikazali slike masovnih sahrana za 168 mališana i djece starosne dobi od sedam do dvanaest godina, kao i za njihove učitelje. Ujedinjeni narodi su napad nazvali „apsolutno šokantnim“ i zatražili istragu.

Izrael je negirao napad na školu u Minabu, koja se nalazi oko 40 kilometara od Omanskog zaliva. SAD, koje su prisutne sa nekoliko nosača aviona u Arapskom moru, najavile su da će provjeriti informacije koje se odnose na taj incident.