DW: Marks je umro prije 130 godina. Do prije nekoliko godina se pretpostavljalo da je marksistička ideja mrtva. Međutim, njegova kritika privredne eksploatacije i nejednakosti je tokom finansijske krize postala aktuelnija nego ikada ranije. Šta još danas možemo da naučimo od Karla Marksa?

Andreas Arndt: Aktuelnost Marksa nije u tome – kako se dugo vjerovalo – da on daje recept kako da se promijeni društvo. Zapravo, to je metoda, kritička analiza. Marks ne analizira pojedinačne dijelove privrede. On od početka istražuje globalno uspostavljen način proizvodnje. On gleda iza horizonta i tako dobija upravo one povezanosti koje se obično ne vide. Veliki projekat kod Marksa je odgovor na pitanje: “Kako se stabilizuje sistem? Da li uopšte može da se stabilizuje?“ I on dolazi do zaključka da stvari ne mogu trajno da funkcionišu takve kakve su sada. I ono što vidimo na tržištu finansija sigurno spada u razvoj situacije koji je zapazio Marks. On je uvidio da potreba za kapitalom stalno raste: na raspolaganju uvek mora biti sve više kapitala, da bi se balansirala nejednakost između sektora produkcije – odnosno da bi cijeli sistem funkcionisao. Taj kapital se međutim neće investirati na produktivan način, već će, velikom dijelom, da se uloži špekulativno.

DW: Marksova najjača tačka je privredna analiza. Ali da li je on čist analitičar? Kakva je uloga morala?

Moralno za njega igra ulogu kada razmatra pitanje realizacije slobode. Mislim da on u tom pogledu preuzima Hegelovu koncepciju istorije slobode. On želi da ljudi imaju mogućnost za život i rad u adekvatnim uslovima - a da ne budu u odnosu zavisnosti. To nije usmjereno ka pojedinačnom shvatanju moralnosti, već ka onome za šta je Hegel – Marksov učitelj – koristio izraz "moralna zajednica".

DW: Marks je napisao svoje teorije kao dijete svog vremena. Tada još nije bilo jeftino proizvedenih majica u zemljama u razvoju...

U svom Komunističkom manifestu Marks je zajedno sa Fridrihom Engelsom već opisao tendencije ka globalizaciji. I pokazao je kroz mnogo pojednačnih studija da kapital ide tamo gdje je radna snaga najjeftinija– i da će uvijek biti pokušaja da se smanji nivo plata. Dakle, takozvani outsorcing u zemlje sa jefrinom radnom snagom može se dobro razumjeti uz pomoć Marksa. Mnogi smatraju da je Marks imao fetiš produktivnosti. Ali on se nije koncentrisao isključivo na produktivnost. Marks je jasno vidio da stalni rast produktivnosti ima posljedice po ograničene resurse. On na taj način doprinosi diskusiji i sa ekološke tačke gledišta.

DW: Marks je, uz Engelsa, jedan od najuticajnih teoretičara socijalizma i komunizma. Koliko je ono što se iz njegovih teorija sprovelo u praksu, (na primjer od strane Staljina) imalo veze sa onim što je on sam želio?

To je teško pitanje, jer se naravno ne može reći da nije imao nikakve veze sa tim. Neke stvari su zapravo preuzete na pogrešan način, Marks ih zamišljao sasvim drugačije. Rekao bih da je najveći nedostatk marksizma to što nije bilo teorije politike i države. Ne možemo mu to zamjeriti, jer je ta teorija bila planirana – ali jednostavno nije stigao da se pozabavi njome. Tako bi se i razjasnilo važno pitanje poimanja prava. Ako pažljivo pogledamo njegove spise, ustanovićeno da se bavi pravnim pitanjima – ali ne povezuje ih sistematski. Mnogi vjeruju u tezu da je Marks bio pravni nihilista. To je sigurno tačka na koju se priključio staljinizam.

Profesor Andreas Arndt predaje na katedri za filozofiju na Humboldt univerzitetu u Berlinu. On je predsjednik Međunardnog Hegelovog društva i radi u Šlejmaherovom istraživačkom centru u Akademiji nauka Berlina i Brandenburga.

Autori: Niko Fišer/ Darko Janjević

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić