Pad cijene nafte je po mišljenju Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) veliki problem. Što je cijena nafte niža, manji su i prihodi 12 zemalja članica (Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Katar, Iran, Irak, Nigerija, Libija, Angola, Alžir, Ekvador i Venezuela).

Te zemlje zajedno proizvode preko trećine sirove nafte u svijetu i raspolažu većim dijelom rezervi "crnog zlata". OPEC je utemeljen 1960. s ciljem određivanja količine nafte koja će biti eksploatirana i ponuđena na tržištu.

Ponuda i potražnja

Za aktualnu relativno nisku cijenu nafte (manje od 80 američkih dolara po barelu/159 litara) zaslužan je jedan jednostavan razlog. Ponuda je veća od potražnje. Konjunkturni razvoj je u mnogim dijelovima svijeta slabiji nego što se očekivalo, jednostavno je potrebno manje nafte.

Istovremeno je prije svih SAD, kao najveći svjetski potrošač energije, počeo koristiti nove izvore energenata i proširio je ponudu nafte. Metodom takozvanog frackinga iz utrobe Zemlje se eksploatira zemni plin i naftu, energente koji ranije nisu uopće bili dostupni.

Po procjenama Međunarodne agencije za energiju (IEA) SAD bi već u idućoj godini mogao proizvoditi više nafte od Rusije ili Saudijske Arabije.

Cijena nafte je od ljeta opala za oko 30%, i to unatoč geopolitičkim krizama u Ukrajini, sankcijama koje su SAD i Europska unija donijeli protiv Rusije, jačanja terorističke organizacije IS u Siriji i Iraku. Za industrijske zemlje koje nemaju spomena vrijednu proizvodnju nafte niska trenutna cijena je blagoslov. Zahvaljujući tome, samo u Njemačkoj bi poduzeća i privatna kućanstva u idućoj godini mogla uštedjeti 35 milijardi eura, izračunala je banka Unicredit. "Ta svota je otprilike jedan posto bruto domaćeg proizvoda", kazao je za agenciju Reuters Andreas Rees, glavni ekonomist te banke u Njemačkoj: "To je velika ušteda koja smanjuje troškove poduzeća te povećava kupovnu moć potrošača."

Smanjenje proizvodnje nafte?

Za zemlje izvoznice nafte niska cijena znači manje prihode. Neke od njih, među njima i Rusiju, to dovodi u ozbiljne poteškoće. Nacionalne proračune te države mogu financirati samo ukoliko cijena nafte ne padne ispod određene razine. Zapravo bi se moglo očekivati da će se barem zemlje OPEC-a dogovoriti da proizvode manje nafte, kako bi smanjile ponudu, odnosno povećale cijenu. Trenutno taj kartel dnevno proizvodi po službenim podacima 30 milijuna barela, već tri godine količina proizvedene nafte nije se mijenjala. No, ne pridržavaju se sve zemlje kvota. Po podacima IEA, OPEC dnevno eksploatira 500.000 barela više nešto je dogovoreno.

Od 1982., godine u kojoj je službeno uvedena kvota za proizvodnju nafte, zemlje članice su se u 96 posto slučajeva pridržavale istih, tvrdi Jeff Colgan, politolog na Brown University u SAD-u i autor knjige "Petro-Aggression: How Oil Makes War".

Nemoćni OPEC?

Znanstvenik čak sumnja u to da OPEC uopće može kontrolirati cijenu nafte: "Saudijska Arabija vjerojatno ima moć da utječe na cijenu nafte zato što zbog svojih velikih proizvodnih rezervi po potrebi može smanjiti ili povećati eksploataciju", piše Colgan u jednom članku za Washington Post. "Važno je reći da Saudijska Arabija tu moć ima kao jedna zemlja. OPEC kao organizacija nema dodatnog utjecaja. Većina članica OPEC-a, od Venezuele preko Nigerije do Iraka, pumpaju svoju naftu što brže mogu, bez proizvodnih rezervi."

Uoči sjednice OPEC-a u četvrtak, iz Saudijske Arabije nije bilo signala koji upućuju na smanjenje proizvodne kvote. Spekulira se o mogućim razlozima: želi li Saudijska Arabija ciljano držati cijenu nafte niskom kako bi skupi fracking u SAD-u učinila manje isplativim? Ili Arapi tako podržavaju SAD i EU u njihovim sankcijama protiv Rusije - zato što pad cijene nafte posebno teško pogađa upravo Moskvu?

OPEC kao organizacija u toj je igri igrač kojeg se, ako je vjerovati politologu Colganu, može zanemariti. "Svijet bi trebao prestati vjerovati da OPEC znatnije utječe na globalna energetska tržišta. To nije istina."

Osjetni rast cijena nafte proteklih godina također nije bio prouzročen od strane OPEC-a, dodaje Colgan, već je njegov razlog bio snažan porast potražnje za naftom u azijskim zemljama. 2003. je barel sirove nafte tipa UK Brent koštao samo 29 američkih dolara. Deset godina kasnije cijena je iznosila 109 dolara.