Pogotovo su listovi, kritični u odnosu na tursku vladu, pozdravili odluku o puštanju iz zatvora dopisnika lista Die Welt Deniza Yücela. U isto vrijeme, oni podvlače da je to rezultat njemačko-turskih pregovora, što po njihovom mišljenju dokazuje ovisnost turskog pravosuđa od politike odnosno turske vlade. Levent Gültekin, koji piše za „Diken”, prisjeća se u svom komentaru na tursku poslovicu koja kaže: „Jedan Turčin vrijedan je kao cijeli svijet” i pita ironično: „A koliko je Turaka vrijedan jedan Nijemac?

Njega ljuti situacija u Turskoj  i on je smatra sramotnom. „Vlada stalno uzvikuje: ‘Ovo nije banana republika’, a zapravo je pokazala svijetu da Turska nije dosegla nivo ni banana republike. "Yücelovo puštanje na slobodu pokazalo je da u Turskoj ne važe pravila, niti zakoni, niti vladavina prava. Ja sam stvarno znatiželjan i pitam se postoji li ijedan turski državljanin, kojem nije žao i koji se zbog toga ne osjeća uvrijeđenim i povrijeđene časti, koji ne saginje glavu stideći se i koji se ne osjeća povrijeđenog dostojanstva, sam i nezaštićen.

Aydin Engin, koji piše za "Cumhuriyet" (Džumhurijet) ironično je nazvao svoj  komentar "Teta Merkel i ujak Gabriel". Očigledno je za uhapšene aktiviste, konstatuje on,  korisno održavati dobre odnose s vrhom njemačke vlade. „Ako oni mogu uvjeriti kancelarku Angelu Merkel ili ministra vanjskih poslova Sigmara Gabriela i osvojiti njihova srca, onda oni automatski imaju u džepu odluku o puštanju na slobodu”

Mnogo je Deniza

Engin kritikuje i to što su turski tužitelji gotovo automatski zatražili pritvor za osumnjičene novinare. Često obrazloženje za to je kako bi optuženi mogao izbjeći ili uništiti dokaze. Mnogi ostaju u pritvoru dugo vremena, iako ih na kraju oslobode optužbe: "Postoji mnogo Deniza Yücela." Turski novinar je također podsjetio da privremeno puštanje na slobodi ne znači neizostavno i oslobađajuću presudu. „Čak i ako oni ne moraju sjediti u pritvoru, oni na kraju mogu biti osuđeni na doživotni zatvor”. Stoga slučaj Yücel još uvijek nije stavljen ad acta.

Kolumnistica Sevilay Yilman iz lista "Habertürk" bliskog turskoj vladi smatra kritiku opozicije "besmislenom". „Da, Angela Merkel je zamolila Tursku da pusti Deniza Yucela i Turska je to uradila. A da li iko uopšte zna šta smo mi tražili? Ne zna!” Njemačka je obećala u zamjenu za puštanje Yücela iz zatvora oštriju akciju protiv Radničke partije Kurdistana PKK, tvrdi novinarka Yilman i skreće pažnju na zabranu kurdskih demonstracije 10. februara u Kölnu.

I Nagehan Alçi iz istih novina bliskih vladi govori o međusobnom izlaženju u susret i kritikuje što je Turska pretrpjela štetu i što joj  je narušena reputacija jer je od početka pogrešno vodila proces. „Zašto je proces bio tako razvučen da nanese štetu Turskoj kao pravnoj državi? Zašto je optužnica pripremljena dan prije oslobađanja? (...) I da li je puštanje Yucela iz pritvora moralo uslijediti dan nakon susreta Merkelove i Yildirima?

Apsurdno je, piše Alci, da se Yücel strpa u zatvor i da mu prijete kaznom zatvora od 18 godina a onda ga sljedećim avionom puste da se vrati u Njemačku. „Očigledno, to nije normalan sudski proces. To je bizarna pojava, čiji su detalji skriveni u odnosima tajnih službi dviju zemalja. "