Jesi li i ti seksualno zlostavljan? Sa ovim bolnim pitanjem bi u budućnosti mogli biti konfrontirani mnogi katolici. Skandal je u međuvremenu zatrovao Katoličku crkvu širom svijeta. Od kako je "Boston Globe" otkrio prve slučajeve zlostavljanja 2002. godine u SAD, niže se skandal za skandalom. 

Seksualna zloupotreba djece i mladih od strane katoličkog klera u SAD, Australiji, Italiji, Irskoj, Čileu, Njemačkoj i mnogim drugim zemljama sve više izlazi na vidjelo: Sve više žrtava se javlja za riječ, sve više biskupa i sveštenika proglašeni su krivima i sve više vjernika napušta crkvu. 

Stoga je važno napomenuti: Čak i ako se sve više otkrivaju i postaju poznati javnosti slučajevi seksualnog zlostavljanja, to ne umanjuje patnje žrtava. Naprotiv. Psihološko prerađivanje trauma, razjašnjavanje zločina, pravda i obeštećenje žrtava postaju sve važniji.

Patnje žrtava

Postoji velika opasnost da se na skandale u Katoličkoj crkvi, zbog učestalosti iznošenja detalja u javnost, ne ogugla i počne gledati sa ravnodušnošću. Ali za razliku od ljudi koji to proprate na TV-u i poslije zaborave, žrtve taj zločin nose sa sobom cijeli život i više ništa se ne odvija normalno.

Suočavanje sa slučajevima zlostavljanja počelo je kako u crkvi u Rimu, tako i u mnogim lokalnim crkvama, ali još dugo neće biti okončano. Potresni detalji istrage u Pensilvaniji to potvrđuju. Rezultat ovog suočavanja sa zločinom može dovesti u pitanje Katoličku crkvu u njenom sadašnjem obliku. Jer institucija u kojoj se pojavljuju i prikrivaju takvi skandali s pravom se suočava sa odbijanjem društva. 

Vatikan sada insistira na raščišćavanju zločina seksualnog zlostavljanja u sopstvenim redovima, što je kasno ali nadajmo se, ne i prekasno. Upravo Klaus Mertes, bivši direktor Canisius Collegea - katoličke gimnazije u Berlinu, koji je 2010. godine pokrenuo otkrivanje skandala zlostavljanja djece u Katoličkoj crkvi u Njemačkoj, sada ocjenjuje da je Rim iz toga izvukao pouku: Komisija za zaštitu djece, koju je uspostavio Vatikan i čiji su članovi i žrtve seksualnog nasilja, po riječima Mertesa radi odličan posao.
U Njemačkoj je Biskupska konferencija postavila striktne smjernice o tome kako preventivno postupati i spriječiti seksualno zlostavljanje. Žrtve imaju pravo na obeštećenje, a vrijeme zastarijevanja zločina seksualnog zlostavljanja povećano je 2013. godine na 30 godina. U SAD to još nije slučaj.

Dvostruki moral

Seksualna zloupotreba u Pensilvaniji ponovo otkriva ljudske ponore i dvostruki moral, koji do danas preovladavaju unutar Katoličke crkve. To lako može da zavede ljude na paušalnu osudu cijele Katoličke crkve. Tim prije što nije jednostavno, povući jasnu liniju između "dobra" i "zla".

I nisu samo vjernici i angažovani laici ti, koji ispaštaju zbog "pada u ponor" njihove crkve. Mnogi sveštenici i biskupi, koji ne poštuju celibat i vode dvostruki život, jer su homoseksualci, očajavaju zbog stavova crkve. Da ne govorimo o ženama, koje ne mogu da budu sveštenice.

Od Drugog vatikanskog koncila, mnogo toga je promijenjeno, ali suviše malo da se crkva spasi od okoštavanja. Milioni vjernih katolika bore se za promjene, bilo da se radi o razvedenim ženama koje bi se preudale ili muškarcima koji bi ponovo da se žene, bilo da se radi o celibatu ili ulozi žena. Oni zaslužuju priznanje.

Vremena nepogrešivosti pape i nedodirljivosti sveštenika su prošla. Ipak, Rim istrajava na svojoj moralnoj konstrukciji dogmi, koja je do danas jako visoka. Ali serija skandala već dugo potresa stubove ovog muškog, hijerarhijskog univerzuma. Sada mu prijeti moralna implozija.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android