Deutsche Welle: Postoje li međunarodni standardi, kojih se Njemačka mora pridržavati kada su u pitanju psihološki testovi za pilote?

Michael Müller: Ne postoje obavezujući međunarodni standardi, zato što svaka avionska kompanija po svojim pravilima određuje proceduru zapošljavanja personala.

To znači da Lufthansa i recimo Air Berlin na različite načine testiraju pilote?

Tačno. Postoje različite procedure i odobreni testovi. Stručnjaci su ih ocijenili dobrim. Naprimjer DLR-test - koji moraju apsolvirati piloti Lufthanse. To jedan od najpoznatijih i vjerovatno najboljih testova koji postoje na svijetu. Njega koriste različite firme, pa i Lufthansa. Ali postoje i druge varijante. Avio-kompanije odlučuju se za testove, za koje smatraju da odgovaraju njihovim potrebama.

Kakav je sadržaj tih testova?

Njima se ispituju kognitivne sposobnosti pilota, dakle ono što je čovjek - ako ga uporedimo sa kompjuterom - u stanju da pruži kada su u pitanju računarske sposobnosti. Dakle pilotova sposobnost poimanja, shvatanja i razumijevanja ali ispituje se i psihološki profil. Gleda se kakvu ima empatiju, kakva mu je sposobnost da se izbori za ono što smatra ispravnim, kakvo mu je samopouzdanje i drugi parametri. Ulogu igra i njegov odnos prema stresu i savladavanju stresa ali gleda se i na to da li je timski igrač, odnosno da li je timski orjentiran. Gleda se da li je pilot sposoban da dobro obavlja dužnost u timu sastavljenom od dvije osobe, tako da učinak dvije osobe bude veći od jedne, posebno u kritičnoj situaciji? No, prilikom odabira pilota veliku ulogu igra i njegovo poznavanje matematike, fizike i engleskog jezika.

Da li se gleda i na psihološku pozadinu kandidata, dakle da li ima psihičkih problema i da li je bio na tretmanu kod psihologa ili psihijatra?

Naravno, za to se traži detaljan ljekarski pregled. Ide se u prošlost, ali psihološki profil se ispituje i prilikom uobičajene procedure testiranja, posebno u tzv. intervjuima, gdje se gleda na dešavanja iz prošlosti. Cijela porodična istorija igra veliku ulogu. Odakle kandidat dolazi, šta je sve radio, šta rade njegovi roditelji, kakva je porodična prošlost, kako je odrastao, je li imao normalan razvojni put itd. Sve se brižljivo ispituje i ide do praktičnih detalja - recimo koliko kaznenih poena ima u saobraćaju i da li je u prošlosti na bilo koji način upadao u oči? To su standardi, koji se primjenjuju širom svijeta.

Da li su ti testovi takvi da mogu ukazati na ljude sa psihičkim problemima?

Testovi su jako dobri, posebno DLR-test. To je širom svijeta vodeći test, jer skoro da ne toleriše greške. Kandidat, za kojeg DRL-test pokaže da je podesan, zaista je podesan. Pokazalo se da ovaj test od realne procjene kandidata samo minimalno odstupa i da se rijetko dešavalo da se za kandidata, koji položi ovaj test, tokom obuke ispostavi da ipak ne odgovara zacrtanim normama. Tu se postupa jako restriktivno i nema nikakvog prostora za odstupanje. Stoga, ovo što se sada desilo, (da kopilot usmjeri avion u planine i odvede putnike u smrt), je apsolutni izuzetak.

Kako biste vi definisali psihički profil idealnog pilota?

To je teško pitanje. Psihološki profili su generalno različiti, zavisno od profesije - jedna firma ima ove - druga one. Ali ono što je važno je stabilan karakter, koji je zasnovan na stabilnoj porodičnoj i socijalnoj bazi i načinu na koje je jedno dijete odraslo. Razvoj osobe - u ovom slučaju kopilota - je važan faktor. To mora biti stabilna i jaka ličnost, mora imati osjećaj za druge ljude, mora biti u stanju da se uživi u druge ljude i da zna kako razmišlja recimo njegov kolega. Istovremeno on mora znati kako da se nametne, jer njegov zadatak nije samo da opslužuje kompjuterske sisteme i nadgleda instrumente već i da posmatra svog kapitena.

Kopilot je po hijerarhiji doduše nešto niži od pilota, jer nema toliko iskustva kao pilot. Pa ipak, on mora biti u stanju da koriguje kapitena aviona, ukoliko ovaj radi nešto pogrešno. To je zadatak kopilota. Zvuči jednostavnije nego što zapravo jeste u stvarnosti. Stoga se na testovima podobnosti jako pazi da je kandidat osjećajan, empatičan i sa dobrim psihološkim katakteristikama. S druge strane on mora biti dovoljno sposoban da se, ako je neophodno, izbori kod pilota, ispravi njegovu grešku. Piloti i kopiloti moraju ispuniti niz važnih kriterija i avio-kompanije dobro paze na to. Upravo izborom testova i raznim provjerama se želi osigurati da kandidat zaista posjeduje karakteristike, koje se traže.

Michael Müller je otpravnik poslova u firmi ATTC, koja priprema pilote za test podobnosti.