Srpske vlasti u sjenci građanskih protesta razmatraju dalje korake. Djeluje da će pokušati da ih uštopuju vanrednim izborima, ali taj potez prate i brojne prepreke. Vlastima donekle na ruku ide blokada dijaloga o Kosovu i to krivicom Prištine. U tom čitanju, pošto se ništa za pregovaračkim stolom ne dešava, mogu se na brzaka održati nekakvi izbori na kojima bi vlast dobila novi mandat i obesmislila proteste.

Tu, međutim, postoje dva problema: najavljeni bojkot opozicije i sve češće spekulacije da je pravno obavezujući sporazum maltene spreman, i da njegovo potpisivanje može uslijediti već ove godine. Da li su te vijesti tačne nije više ni važno, ali svakako služe kao dodatni pritisak na predsjednika Aleksandra Vučića. U takav tajming se, dakle, ne uklapaju nikakvi izbori.

Opasnost bojkota

Beogradska štampa pišu da su Vučiću stigla upozorenja sa Zapada da nikako ne raspisuje izbore koje bi opozicija bojkotovala. Bojan Klačar, izvršni direktor CeSID-a, kaže da „vlastima nije problem da skupe dovoljan procenat izlaznosti na tim izborima, ali bojkot bi natjerao Srpsku naprednu stranku da mnogo toga objašnjava i domaćoj i međunarodnoj javnosti".

Građani sa ulica i opozicija su pak iznjedrili dokument koji se zove „Sporazum sa narodom" gdje se, osim borbe za slobodne medije i poštene izbore, navodi i formiranje Vlade stručnjaka nakon održavanja slobodnih izbora.

Takva situacija neodoljivo podsjeća na čuvenu Kvaku 22, jer se govori o ekspertskoj vladi nakon izbora za koje opozicija nije baš sigurna kako da se održe pod fer uslovima i kako da se na njima pobijedi. Reklo bi se da opozicija zna šta će da radi kada dođe na vlast, ali ne zna kako da dođe na vlast.

Kao glavni pritisak vide se građanski protesti, ali oko dometa tih protesta se opoziciona javnost već podijelila. Dok jedni šire optimizam i misle da je ovo početak Vučićevog kraja, postoje i oni koji su daleko obazriviji i upozoravaju da naprednjačka vlast ipak može dugo da funkcioniše sa mirnim protestima na ulicama srpskih gradova.

Režim poljuljan ili stabilan?

Novinar Srđan Škoro spada u one koji građanske proteste vide kao efikasno sredstvo pritiska. „Trenutno imate proteste u 90 mjesta u Srbiji i za nekoliko nedjelja će ih biti preko 100. U jednom trenutku će cijela Srbija biti na nogama. To će ovaj režim morati da uvaži."

Na primjedbu da građani koji protestuju imaju posla sa tvrdoglavim režimom, koji može dugo da trpi šetnje, Škoro za DW kaže da „vlast to neće moći da ignoriše. Sve ide ka opštoj građanskoj neposlušnosti. Režim je ozbiljno poljuljan i dolazi trenutak kada će morati da se podvuče crta."

Bojan Klačar sa druge strane u razgovoru za DW navodi da nije pobornik ekspertskih ili prelaznih vlada. Takođe smatra da bi vlast trebalo da se smjenjuje na izborima. Pitanje koje ostaje je kako opozicija misli da dođe na vlast?

„Tu zaista postoji kontradiktornost u čitavom paketu: ekspertska vlada, promjena vlasti i bojkot izbora. Izvjesno je da opozicija očekuje da će, na ovaj ili onaj način, doći do pritiska na Aleksandra Vučića, koji bi omogućio da se neki izborni uslovi promijene i da onda na takvim izborima pobijede i dođu u priliku da formiraju tu ekspertsku vladu", ocjenjuje Klačar. 

A šta ako i na takvim izborima pobijede Aleksandar Vučić i SNS? „Sklon sam mišljenju da opozicija ima puno toga da uradi kako bi, čak uz relativno dobre izborne uslove, pobijedila SNS. Ukoliko ne promijene neke stvari kod sebe mislim da ne mogu da računaju na tako lak dolazak na vlast. Mislim da je njihova kratkoročna strategija da će se do sljedećih izbora promijeniti odnos međunarodne zajednice prema Vučiću. Nisu se ni bavili pitanjem šta će ukoliko u nekom trenutku zbilja dobiju bolje izborne uslove", upozorava Klačar.

Vučićeva upotrebna vrijednost

Ako nadalje pokušamo da razmotrimo potencijalne scenarije za odlazak sa vlasti, stiče se utisak da opozicija očekuje da se desi neko čudo ili da se Vučić pojavi na državnoj televiziji i saopšti da se povlači. Ima i onih koji javno tvrde da će predsjedniku Srbije, nakon potpisivanja sporazuma sa Prištinom, isteći upotrebna vrijednost i da će to označiti kraj njegove vladavine.

Srđan Škoro misli da je Vučić do sada mogao da manipuliše uz pomoć Zapada, ali sada više ni to ne pomaže jer su se ljudi pobunili. „Kada uskoro budemo imali proteste u svim opštinama u Srbiji, a to nas očekuje, Vučić će morati da izađe sa predlogom kako da se izađe iz krize. A onda će se tražiti i posredovanje spolja kako da on mirnim putem siđe sa vlasti, ali da to istovremeno ne znači da neće odgovarati za sve što je radio", predviđa Škoro.

Izvršni direktor CeSID-a pak smatra da sadašnja vlast ima visok nivo trpljenja i da može dugo da podnosi mirne šetnje bez namere da bilo šta menja u svom ponašanju. Klačar ne misli da će protesti i šetnje dovesti do promene vlasti.

„Protesti su za sada pokazali oslobađanje ljudi od straha i koliko god brojke bile skromne, to bi trebalo poštovati. Takođe, poslata je jasna poruka Vučiću da postoji nezadovoljstvo ljudi. Kulminacija nezadovoljstva ipak nije toliko velika da bi ugrozila vlast", uvjeren je naš sagovornik.

Klačar kaže da protesti nisu monetizovani kroz jačanje opozicije. „To bi čini mi se trebalo da bude prioritet opozicije – da pored pritiska na vlast za boljim izbornim uslovima, na talasu protesta osnaži sama sebe. I da onda takva opozicija izađe na megdan Srpskoj naprednoj stranci", zaključuje Klačar.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android