U Francuskoj, Njemačkoj i drugim državama Evropske unije, pravim demokratama svakako je pao kamen sa srca. Holandija ne skreće u pravcu desnog populizma. Liberalni premijer vjerovatno ostaje na funkciji, a neprijatelj EU i islama Gert Vilders ostao je daleko iza očekivanja - strahovi da bi mogao pobijediti nisu se ostvarili. Nakon pobjede populista na referendumu o „bregzitu" i na predsjedničkim izborima u SAD, sada su holandski birači pokazali kako treba: dovde i ni korak dalje. I Austrijanci su tijesnom većinom zaustavili desnopopulističkog predsjednika, ali to je ipak bila borba za manje-više simboličnu funkciju.

Izbori u Holandiji bi mogli da djeluju kao moćan signal pred predsjedničke izbore u Francuskoj u maju i parlamentarne izbore u Njemačkoj u septembru. Poruka glasi: populisti su pobjedivi. Holandski birači su, tokom krize u odnosima sa Turskom očigledno prepoznali da Gert Vilders niti zna kako bi vladao, niti ima državničku umješnost u situaciji u kojoj bi morao da donosi odluke. Njegovi recepti za holandske probleme pokazuju se kao nedorađeni, slični onima koje serviraju pobjednici u SAD i Velikoj Britaniji.

Kočenje desničara

Tokom kampanje u Francuskoj i Njemačkoj mora se jasno ukazati da populisti imaju samo parole, a ne i rješenja. Dilema u Francuskoj sve je veća, jer kandidat građanskog tabora Fransoa Fijon upravo sebi puca u nogu. Nacionalistkinja Marin Lepen ima samo još jednog ozbiljnog protivnika. Francuzi, ako hoće da je zaustave, sada moraju da glasaju za nezavisnog, mladog lava Emanuela Makrona. U Njemačkoj je druga priča. S vjetrom u leđa iz susjedne Holandije i argumentima, kancelarki Angeli Merkel i drugim snagama razuma možda može poći za rukom da takozvanu Alternativu za Njemačku zadrže na distanci.

Kočenje desničara međutim ima cijenu. Barem u Holandiji, gdje je liberalna partija premijera Rutea osjetno otišla udesno, udarila u nacionalističke dirke ne bi li ukrala tonalitet Gertu Vildersu. To znači da desničarski populisti, čak i ako ne mogu da pobijede, utiču na političku agendu i stavove konzervativaca i liberalnih snaga partijskog spektra. Mark Rute je naprosto imao sreće jer je podivljali turski predsjednik Erdogan mobilisao i ujedinio holandske birače suludim optužbama za fašizam i genocid u Srebrenici. Rute je dobio priliku da pokaže mišiće, zahvaljujući Erdoganu.

Evropska unija treba da iskoristi zamah iz Holandije, a ne da zabije glavu u pijesak. Na rođendanskom samitu sljedeće sedmice u Rimu bi EU morala da pruži jedinstven odgovor na populističke tendencije. Treba jasno prikazati stanje i prekinuti zabrinjavajući razvoj situacije u Mađarskoj, Poljskoj i – da ne zaboravimo – Grčkoj kojom vladaju lijevi populisti. Birači u Holandiji su zaustavili prijeteći talas. EU mora da registruje alarm za uzbunu i pripremi obalske utvrde.