Komentar: Kraj svih iluzija u Mijanmaru
2. februar 2021
2011. godine je počeo demokratski proces otvaranja u Mijanmaru. Jedno pitanje je pri tome bilo u centru pažnje: Koliko moći će se vojska odreći?
Bilo je skeptika koji nisu vjerovali generalima i vidjeli su samo vojnu dikataturu pod maskom demokracije. A bilo je i optimista koji su vidjeli novi početak i šanse za demokratizaciju.
Početni napredak...
Na početku su bez sumnje prevladali pozitivni znakovi. Vojska pod vodstvom bivšeg generala i reformski predsjednik Thein Sein su ozbiljno mislili kada su govorili o otvaranju zemlje. Aung Sann Suu Kyi je puštena iz kućnog pritvora, brojni uhapšeni političari Nacionalne lige za demokratiju (NLD) također. Ograničavanje slobode medija je bilo smanjeno.
Na parlamentarnim izborima 2015. godine NLD je izborila preokret. Vojska i njena stranka Union Solidarity i Development Party (USDP) su prihvatile pobjedu NLD-a. Rizik je bio mali jer vojska je shodno Ustavu kontrolirala četvrtinu svih mjesta u svim parlamentima i ministarstva za odbranu, osiguravanje granice i unutarnje poslove. Bilo je također naznaka da je vojska spremna na kompromise.
...zatim povratak unatrag
NLD, koji je dobio legitimitet na izborima, je izmanevrirao vojsku i postigao to da Aung San Suu Kyi postane državna vijećnica, jedna vrsta premijerke. Funkcija je to koja nije predviđena Ustavom. Arhitekta tog šahovskog poteza, pravnik Ko Ni, je kratko nakon toga ubijen na sred ulice u Yangonu. Počinitelj je doduše uhapšen, no o tome ko je bio organizator nikada nije bila provedena istraga. Ipak vrlo je moguće da je vojska poslala poruku NLD-u: Ne izazivajte nas! Vojska, koja sebe vidi kao garanta stabilnosti i jedinstva zemlje, nije željela prihvatiti da neko drugi određuje pravila igre.
Ipak NLD je ostao na kursu konfrontacije. Umjesto da se bavi reformama, koje bi koristile stanovništvu, stranka je investirala puno energije u ustavne promjene, koje su imale manje šansi za uspjeh. Ipak njih je vojska mogla spriječiti.
Odnos između Aung San Suu Kyi i Min Aung Hlainga, vrhovnog komandanta oružanih snaga, se vidljivo pogoršavao. Tu nije promijenio ništa ni sporni nastup pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, gdje je ona branila zemlju pred optužbama za genocid na Rohinjama, a time branila i vojsku.
- pročitajte i ovo: Komentar: Kraj svih iluzija u Mijanmaru
Prijelomna tačka izbori
Na posljednjim izborima u novembru 2020. godine Aung San Suu Kyi i Nacionalna liga za demokratiju (NLD) su osvojili 83 posto glasova i time ponovo ubjedljivu pobjedu. Vojska je sumnjala u ispravnost izbora i podigla optužbu za izborne malverzacije. Izborna komisija, koju je uspostavila civilna vlada, je odbacila optužbe. Vojska je podigla tužbu pred Vrhovnim sudom.
No vojska je sada izvela puč i želi preuzeti upravljanje zemljom na godinu dana kako bi između ostalog reformirala Izbornu komisiju. Puč je obrazložen Člankom 417 Ustava, koji dozvoljava vojsci preuzimanje vlasti, ako je ugrožena suverenosti ili jedinstvo zemlje. Vojska smatra da ima pravo na to. No puč se svodi na paradoksalnu formulu: Vojska je morala ukinuti demokraciju da bi je spasila.
Početno pitanje koliko moći je vojska u konačnici spremna se odreći je time dobilo odgovor: ni malo.