Uvijek u vazduhu lebdi malo kiča kada jedan stariji par oživljava svoje bračne obaveze. Ukoliko žele da se prevladaju faze ravnodušnosti i kriza, onda se na simboličan način obnovi partnerstvo. I to kod bračnih drugova nije ništa drugačije nego kod država. Šampanjac, koji se tim povodom rado pije, brzo udari u glavu, ali brzo i prođe njegovo dejstvo.

Tako su u Ahenu nazdravile svom obnovljenom partnerstvu Njemačka i Francuska. I to je više od pretjerane zaokupljenosti sobom. I to je uvijek bio jedan od vodećih principa njemačke spoljne politike. Jer, Savezna Republika Njemačka nikada nije željela da upadne u situaciju da bira između Sjedinjenih Država i Francuske. Ovaj princip se do 1949. prenosio kroz sve koalicije i kabinete vlada, i važio je i nakon što je ponovno ujedinjena Njemačka 1990. povratila svoj suverenitet. No, izgleda da se teg na vagi naginje na jednu stranu - u korist Francuske.

Novobaždarene alijanse

Ovo nije bila namjerno donesena odluka, barem kada je u pitanju berlinska strana. Ali, težišta su se u posljednje dvije godine samo jednom dramatično pomjerila. Istina je da transatlantizam nije u ruševinama, ali je svakako - zahvaljujući Donaldu Trampu - u akutnoj opasnosti od propasti. U istoj mjeri, u kojoj SAD sve manje političkog kapitala investiraju u njegovanje saveza, kod razočaranih partnera raste zaprepaštenje i počinju da se nanovo preispituju alijanse.

Jelisejski sporazum, koji je obnovljen u Ahenu, u osnovi je bio sporazum o pomirenju dviju zemalja, koje su jedna protiv druge za 75 godina vodile tri poražavajuća rata. Nijemci su Jelisejskom sporazumu hitno dodali preambulu o značenju transatlantskih veza. Sporazum iz Ahena pak dolazi bez takvih poteza. On potvrđuje sve ono što je do sada postignuto, ali je u njemu primijenjeno neobično mnogo paragrafa koji govore o zajedničkom političkom djelovanju. Oni se odnose na projekte vojne saradnje, na polje međunarodne trgovine, na institucije poput Savjeta bezbjednosti.

Formulacija Člana 4 novog sporazuma je pomalo zagonetna. Tu se potvrđuje njemačka i francuska podrška NATO - što zapravo ne bi trebalo biti neophodno, ako bi se to podrazumijevalo. No, otkako je sadašnji američki predsjednik Donald Tramp počeo da razmišlja o mogućem istupanju njegove zemlje iz vojne alijanse, od tada je sigurnost svih političkih saveza na ispitu.

Francusko pitanje srca

Nijemci i Francuzi su ustanovili da se "sprovođenje njihovih odbrambeno-političkih ciljeva i strategija treba još više uskladiti". U Parizu i Berlinu se već dugo u malim krugovima o tome razmišlja, da li i koliko bi Francuska mogla da svoj nuklearni potencijal uvede u njemačko-francusko partnerstvo. No, Nijemcima ne pada lako da se upuste u takva strateška promišljanja.

Ali, to što se sada dogodilo u Ahenu je sa francuske strane zapravo pitanje srca. Još nikada u istoriji nijedna vlada te zemlje nije bila toliko fiksirana na partnerstvo s Njemačkom. Ako predsjednik Makron ne uspije i sa njim propadne njemačko-francuski projekat, onda će propasti i Evropska unija. Onda bi ljevičarski populista Žan-Lik Melanšon i desničarka Marin Lepen imali dobre izglede da dođu na funkciju predsjednika Francuske, oboje izrazito neprijateljski nastrojeni prema Njemačkoj i nacionalisti.

Politički poljuljana njemačka kancelarka predugo je čekala sa odgovorom na Makronovu evropsku političku inicijativu, što je dovelo do nezadovoljstva u Parizu. U sporazumu iz Ahena Angela Merkel daje samo jedan odgovor. Ako zaživi ovaj sporazum, onda će Nijemci i Francuzi učiniti ogroman korak naprijed u evropskoj politici. To bi moglo da bude kao drugo političko proljeće. A zašto Parizu i Berlinu ne bi pošlo za rukom nešto što je dopušteno pokojem starijem bračnom paru?

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android