Akcija je djelovala spontano i nekoordinirano: grupa ljudi probija ograde ispred zgrade Reichstaga, penje se po stepenicama i pokušava se približiti staklenom ulazu u zgradu. Sve to popraćeno mahanjem zastavama Njemačkog Reicha, simbola desničara i antidemokrata, i uzvikivanjem poznatih poruka.

"Oluja" je brzo prestala, ono malo policajaca je spriječilo nasilnike da uđu u zgradu, policijsko pojačanje koje je ubrzo stiglo je ponovno očistilo prostor ispred zgrade u kojoj zasjeda njemački parlament Bundestag. Znači: ništa strašno? Upravo suprotno! Jer ekstremna desnica u Njemačkoj i dalje radi po svom planu a ova akcija se dobro uklapa u taj plan.

Mnogi suvremeni ekstremisti s krajnje desnice posjeduju jednu novu vrlinu: oni su strpljivi. Ne pada im na pamet svim silama prodrijeti u zgradu Reichstaga. Dovoljno im je medijski učinkovito mahanje zastavama jednog propalog carstva.

Ovakav pristup motivira vlastite poklonike a ostatak društva je sretan jer "se ništa nije dogodilo". To pokazuje novu strategiju ekstremne desnice: ona izbjegava greške koje su joj proteklih godina stajale na putu ka više moći i društvenog priznanja. 

Rutinsko ogorčenje

Najvažniji cilj okupljenih pred Reichstagom naime nije zaista bilo zauzimanje zgrade parlamenta. Oni su htjeli ostvariti upravo ono što je uslijedilo: val ogorčenja i kritika. Članovi vlade, zastupnici pa čak i sam predsjednik su najoštrije osudili ovu akciju.

Naravno da je osuda ispravna reakcija. No problem je taj da kritika ne pokazuje koliko je očekivana reakcija u međuvremenu postala sastavni dio desničarske strategije. Proteklih godina su provokatori višestruko prakticirali ovu taktiku bockanja. Posljedica ove taktike je ta da se javnost sve više privikava na ispade desničara a brza kritika političara je spala na to da bude dio rituala.

Na kraju krajeva, tako misli većina, desničari još nisu izazvali neku veću katastrofu. Umjesto toga se motiv ekstremne desnice sve dublje infiltrira u društveni mainstream. Poruka je: "Političari bi se konačno trebali baviti pravim problemima građana!".

Ova tehnika mimikrije desnih širitelja mržnje je u međuvremenu toliko uspješna da njihovo marširanje na prosvjedima protiv korona-mjera njemačke vlade više nikog pretjerano ne smeta. Unatoč činjenici da većina prosvjednika ne dijeli njihove stavove, ekstremnoj desnici uspijeva ovo kalkulirano igranje uloge nevinašca i pomicanje granica onoga što se smije javno reći u njihovom, desnom, smjeru.

Opasno umanjivanje opasnosti s desnice

No što neprijatelji demokracije žele postići svojim planom? Njihov cilj je etnički čisto rasističko društvo koje ne poznaje demokraciju pa tako ni slobodne medije. Jedino što je još važno je vlastito mišljenje. Useljenici i oni koji razmišljaju drugačije u ovakvom društvu ne bi bili poželjni. Uzora za ovakvu politiku ne manjka, treba samo baciti oko na Poljsku i Mađarsku gdje su protivnici otvorenog društva već godinama na vlasti.

Ali i u Njemačkoj su protivnici jednog otvorenog društva prilično napredovali posljednjih godina. U subotu ih je policija doduše zaustavila ispred ulaza u parlament no zastupnici njihovih ideja već godinama sjede s druge strane ulaza, u samom parlamentu.

Od izbora 2017. u Bundestagu sjede i provociraju zastupnici, djelomice ekstremno desne, Alternative za Njemačku i to kao dio najveće oporbene stranke. Konstantnim širenjem neprijateljstva naspram muslimana, useljenika, političkih protivnika, crkava i društvenih organizacija, AfD-ovi zastupnici potkopavaju vrijednosti slobodarskog Ustava Njemačke.

Tu leži prava opasnost akcija poput one u subotu s pokušajem nasilnog ulaska u Reichstag. Cilj je da građani i dalje misle kako se radi o šačici onih koji izazivaju kaos i nemaju nikakvog cilja i da na kraju ne shvate opasnost posljedica ovog trenda.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android