On ne može nazad: ako izgubi osvajački rat protiv Ukrajine, to će Putina stajati vlasti, možda i više od toga. Slično vrijedi i za političare u vladi i ruskom parlamentu Dumi, koji su svoju sudbinu povezali s uspjehom ili propašću šefa Kremlja. Oni su u panici. S obzirom na uspjehe Ukrajinaca u vraćanju svojih područja Moskvi doista prijeti vojni poraz. Poraz s kojim nitko u Moskvi nije računao. Zato je Putin sad naredio djelomičnu mobilizaciju, želi 300.000 rezervista baciti na frontu. Oni bi trebali zaustaviti napredovanje Ukrajinaca; napredovanje koje dokumentira katastrofalno stanje ruske vojske.

Oslabljen i izoliran?

Još prije nekoliko dana – na rubu susreta Šangajske organizacije za suradnju (SCO) u Uzbekistanu – Putin je, trudeći se da ostavi dojam opuštenosti, rekao da se Rusiji ne žuri u Ukrajini. U stvarnosti je svijet vidio oslabljenog, izoliranog Putina. Televizijske kamere su prikazale ostarjelog muškarca, kojeg su drugi predsjednici država i vlada pustili da čeka. Putin je pristojno sjedio na kauču i slušao što mu imaju reći. Turska, Indija, čak i Kina su javno dale do znanja da odbijaju Putinov rat, da zagovaraju teritorijalnu cjelovitost Ukrajine. S razlogom: taj rat toliko opterećuje svjetsko gospodarstvo, a time i moć onih političara od kojih je Putin očekivao potporu za njegov osvajački rat. 

Promjena kursa u Kremlju

Sa stajališta Kremlja stvari nisu mogle tako ići dalje. Kad se vratio u Moskvu Putinu se zato jako žurilo da promijeni kurs. Na kraju krajeva djelomična mobilizacija je priznanje vojne slabosti na istoku Ukrajine. S najavom da će se za nekoliko dana na okupiranim područjima „glasovati" o pristupu Ruskoj Federaciji jasno se pokazuje da Ukrajinci ne žele biti dio Rusije. Jer glasovanje ispred puščanih cijevi, referendume u ruševinama, nitko u svijetu neće uzimati ozbiljno.

Putin želi osigurati plijen. Okupirana područja bi trebala postati dio Ruske Federacije. Onda Putin može pozvati na obranu domovine koristeći sva vojna sredstva. Vremenski i prostorno ograničena „vojna specijalna operacija", koja nije imala puno veze sa svakodnevicom većine Rusa, retorički se pretvara u obranu „ruske zemlje" svim sredstvima – uključujući i atomsko oružje.

Kraj „specijalne operacije"

Ne mora se biti prorok da bi se predvidjelo skori kraj pojma „vojna specijalna operacija". Njega će kremaljska propaganda pokopati. Umjesto toga će se širiti sve luđe, čudnije laži, izmišljotine, prijetnje, kojima državna televizija pokušava indoktrinirati Ruse. Već sad se tvrdi da Rusija ne vodi rat protiv Ukrajine, nego da se u Ukrajini brani od SAD-a i Engleske. Tko to želi vjerovati neka vjeruje.

Putinovo najnovije paljenje vatre će ozbiljno uzeti svjetske vođe koji su se trenutno okupili na Općoj skupštini UN-a. Ali, njihova politika prema Moskvi teško da će se promijeniti. Kijev će i dalje dobivati oružje, njegova vojska će se i dalje boriti. A 300.000 ruski rezervista? Oni još nikad nisu bili u ratu, loše su opremljeni. To su očevi obitelji, muškarci koje se protiv njihove volje trga iz njihove svakodnevice. Oni bi u Ukrajini trebali braniti Rusiju – rame uz rame s kriminalcima i čečenskim plaćenicima. To ne može dobro završiti. Oni će vlastitim očima vidjeti da Ukrajinci ne žele biti dio Rusije. Poginut će deseci tisuća ljudi kako bi Putin i njegova okolina mogli ostati na vlasti i kako se ne bi morali opravdavati za zločin nad vlastitim narodom. To je stvarna tragedija najnovije krive odluke šefa Kremlja.

 

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu