15 nije okrugli broj. Ipak kada predsjednik jedne države 15. put po redu održi svoj godišnji govor o stanju nacije onda to već ima skoro karakter malog jubileja. No to sa sobom nosi i nešto od dosadne rutine. Tako je moralo biti i ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu prilikom njegovog današnjeg (20.02.) govora u ruskoj Federalnoj skupštini: Rutinski, ali bez velikog entuzijazma je on odvrtio svoje izlaganje.

Za razliku od ranijih godina on nije uspio oduševiti publiku ni sa kompjuterskim simulacijama o novom ruskom čudotvornom oružju. Stoički je ruska politička, ekonomska i religiozna elita podnijela izvedbe svog predsjednika i isto tako rutinski aplaudirala u odgovarajućim momentima.

Putinova obećanja i gorka stvarnost

Srž oko 90-minutnog govora je bilo - kao već puno puta ranije u Putinovim govorima - obećanje da treba biti poboljšano socijalno i ekonomsko stanje u zemlji. Pri tome je on igrao dobro poznatu ulogu brižnog oca nacije: ovdje povećanje socijalnih izdavanja, tamo nove pogodnosti.

Ipak, nakon brojnih godina ekonomske stagnacije i smanjenja realnog dohotka, nova socijalna obećanja ipak neće popraviti raspoloženje u zemlji. Čak je i WZIOIM, Institut za istraživanje javnog mnijenja koje kontrolira država, u januaru ustanovio da se smanjuje povjerenje u Putina: Samo još otprilike trećina svih Rusa vjeruje Putinu - riječ je o istorijski najslabijem povjerenju od 2005. godine. Razlog za to je Putinova odluka o povećanju starosne granice za odlazak u penziju koju je donio prošle godine. Posljedica ove odluke su bili za ruske prilike veliki protesti.

Nove pogodnosti koje je sada obećao neće doprinijeti da se zaboravi odluka o povećanju starosne granice za odlazak u penziju. Jer koliko su Putinova obećanja vrijedna pokazuje upravo jedan projekt njegovog oštrog političkog protivnika Alekseja Navalnija: On iskorištava to što je Putin u svojim predsjedničkim naredbama iz maja 2012. godine propisao da više miliona ruskih uposlenika u državnim službama - posebice ljekara, profesora, učitelja, predavača, medicinskih sestara - trebaju primati mjesečnu plaću čija bi se visina utvrđivala u odnosu na regionalni prosječni lični dohodak. Ovakvo konkretno Putinovo obećanje se naravno može provjeriti: Na web stranici koju je otvorio Navalnijev tim uposlenici u ruskim državnim službama sada mogu kontrolirati da li zaista novac, koji im je obećao Putin, odgovara realnosti - ili ipak ne.

No ruska stvarnost ne mrsi račune Putinu samo u socijalnoj sferi. Dok ruski predsjednik obećava bolju poslovnu klimu i bolji pravni sustav, američki top investitor Michael Calvey je prije od nekoliko dana u zatvoru u Moskvi. To da ovaj politički potpuno konforman američki biznismen, koji oko 25 godina sa privatnim dioničkim fondom Baring Vostok investira u Rusiju i region milijarde, sada doživljava jednu ovakvu sudbinu je potreslo moskovsku poslovnu zajednicu. Dakle samo mali broj poduzetnika smije još vjerovati Putinovim riječima.    

Putinov vlastiti svjetonazor

Time stvarnost za koju je Putin godinama odgovoran raspršuje njegova obećanja. Zbog toga ne nedostaje određene ironije u tome kada je on sam u aktualnom govoru morao zaključiti da je u ranijim govorima upozoravao na ogromne neregularnosti, ali da do sada nije postignuto poboljšanje. 

I u vanjskopolitičkom smislu Putinov govor nije imao bitnih iznenađenja: To da ruski predsjednik masivno rusko naoružavanje smatra odbrambenom mjerom je odavno poznato, ali time ne postaje vjerodostojnije. Na Zapadu vlada konsenzus da je Kremlj odgovoran za kampanje dezinformiranja, za upotrebu nervnog gasa u slučaju bivšeg ruskog agenta Skripala, aneksiju Krima, obaranje putničkog aviona MH17, prikrivenu vojnu intervenciju u Ukrajini i povredu INF-Ugovora. Stoga su Putinove nove prijetnje naoružavanjem protiv Zapada doduše za žaljenje, ali u političke kalkulacije one su odavno uračunate - i jezive i bez novih kompjuterskih simulacija .

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android