Protest je ogroman: u njemačkim sportskim klubovima vjerovatno dolazi do istog obima seksualnog nasilja nad djecom i adolescentima kao u crkvama. Sa ovom procjenom, Sabine Andresen, predsjedavajuća Komisije za suočavanje sa seksualnim zlostavljanjem djece,  preplašila je javnost, koja je je još uvijek šokirana obimom skandala sa seksualnim zlostavljanjem u crkvama. Ko zna, šta će još sve izaći na vidjelo?

Mogli smo biti pošteđeni svega toga da smo pažljivo bacili pogled na strukture i što smo mislili da su to posebnosti i izuzeci, što zavarava jer sugerira da do seksualnog nasilja dolazi samo u određenim segmentima. U katoličkim zajednicama problem nije prvenstveno celibat. U sportu nije problematična samo fizička blizina, bliskost, spremnost na pomoć ili uključenost volontera, za koje niko ne misli da bi mogli biti nastrani. Te okolnosti doduše mogu lakše dovesti do seksualnih zloupotreba - ali seksualno nasilje se temelji na strukturama moći, zavisnosti, nedostatku transparentnosti i iznad svega, na skretanju pogleda onih koji takve pojave primjećuju ali neće da se mijašaju i ćute.

Koncepti prevencije su dugo postojali

Obim seksualnog nasilja nad sportistima dokazuju brojne studije: svaki treći sportista je pogođen, pri tome žene i djevojčice češće od muškaraca i dječaka. Sličan omjer slučajeva zloupotrebe mogao bi postojati u 90.000 sportskih klubova, gdje vježba 7 miliona sportski aktivne djece i adolescenata.

Njemačka tu nije izuzetak niti je jedina zemlja u kojoj se to dešava: na primjer, seksualno nasilje nad mladima postoji I u engleskom fudbalu a i u američkom udruženju atletičara, što je izazvalo veliki skandal prije niz godina.

Ova tema je odavno stigla u specijalizovana savjetovališta, na stolove opunomoćenika za seksualno zlostavljanje djece kao i na stolove Komisija za suočavanje sa ovim zločinom I svih drugih aktivista. Postoje i dogovori o zaštiti i prevenciji djece i adolescenata, na primjer sa Njemačkim olimpijskim savezom i pokrajinskim sportskim udruženjima. Postoje i studije o obimu i prevenciji seksualnog nasilja u sportu.

Svi snosimo odgovornost

Sada se na tome u  sportskim klubovima mora raditi tim prije što samo polovina njih smatra da je prevencija važna – I to samo oni, u čijim Upravnim odborima sjede I žene. Ovo takođe odgovara ponašanju društva u cjelini: za zaštitu od seksualnog nasilja osjećaju se odgovornim žene (ne samo ali pretežno). Naravno, žene i djevojčice su više pogođene seksualnim zlostavljanjem - ali muškarci, koji se angažuju na zaštiti djece, mogli bi biti pozitivan primjer. I to je dio prevencije nasilja.

Da bi se sprovela zaštita djece u sportskim klubovima, crkvama, omladinskim domovima, školama i drugim institucijama, ova tema se konačno mora uvrstiti u planove obuke trenera, njegovatelja, vaspitača, socijalnih radnika. Sve ove institucije moraju postati aktivne i razvijati individualne koncepte prevencije. Sportski klubovi trenutno zaostaju, ali know-how postoji, samo ga treba aktiviratii.

Odrasli članovi sportskih klubova moraju pristupiti djevojčicama i dječacima ne sa visine već ravnopravno. Oni moraju otvoriti oči i uši za one koji su izloženi sekusalnom nasilju i priznati njihovu patnju. Moraju se konfrontirati sa takvim slučajevima i preuzeti odgovornost.

A za to je potreban stav I svijest da seksualno nasilje nije izolovan slučaj. Da, to se može desiti i nama. Stoga. moramo dobro otvoriti oči.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android