120 milijuna antigen-testova za siromašne zemlje
1. oktobar 2020
U narednih šest mjeseci bi se siromašnijim zemljama, prema navodima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), trebalo na raspolaganje staviti 120 milijuna brzih testova na koronavirus Sars-Cov-2. To su u okviru „Globalne inicijative" proizvođači tih brzih testova Abbott i SD Biosensor dogovorili sa Zakladom Billa i Melinde Gates, navodi generalni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus.
Tu Globalnu inicijativu su u ožujku 2020. pokrenuli WHO, Europska komisija, Gates-zaklada i francuska vlada. U to partnerstvo su uključeni i Africa Centres for Disease Control and Prevention (Africa CDC), Clinton Health Access Initiative (CHAI), Foundation for Innovative New Diagnostics (FIND), Global Fund i Unitaid.
Zauzvrat proizvodna poduzeća 20 posto svoje produkcije stavljaju na raspolaganje zemljama s niskim ili srednjim dohotkom, a 80 posto ostalima. Tako da će i bogate donatorske zemlje dobiti dovoljno testova na antigene od gore navedena dva poduzeća. Njemačka je, primjerice, naručila već 20 milijuna testova.
Brzi rezultati testa mogu prekinuti lance prijenosa bolesti
Prema navodima direktora WHO-a, ovi brzi testovi bi već nakon 15 do 30 minuta mogli pokazati je li se netko zarazio virusom. Osim toga, ti testovi su prilično jeftini te koštaju pet dolara po setu. Ta cijena će, prema navodima WHO-a, još pasti.
„Kvalitativni brzi testovi mogu pokazati gdje se krije virus, što je ključ brzog pronalaska i izolacije kontakata kao i stopiranja prijenosnih lanaca. Testovi su odlučujući instrument za vlade kad je riječ o ponovnom pokretanju gospodarstva, ali na koncu i o tome da se spase životi i egzistencije", kaže šef WHO-a Tedros.
Oduševljena suradnjom se pokazala i Catharina Boehme, predsjedateljica dobrotvorne organizacije „Foundation for Innovative New Diagnostics" (FIND): „Možemo doista pokazati što se može postići kad se uz zajedničke prioritete okupe vodeći globalni partneri na području zdravstva."
Kako funkcioniraju brzi antigen-testovi?
U načelu trenutno postoje tri procedure odnosno vrste testova: antigen-testovi, PCR-testovi i serološki testovi (ELISA).
Antigenski testovi ne dokazuju genetske sekvence virusa kao što je to slučaj kod PCR-testa, već pronalaze proteine koji ukazuju na virus. Ti testovi izgledaju poput onih za trudnoću, ali ih još nema u ljekarnama, već test provodi medicinsko osoblje. Uzima se bris iz nosa ili usta te se prati hoće li jedna od dvije plave crte pokazati pozitivan rezultat. Tako medicinsko osoblje u roku od 15 minuta može saznati je li neki pacijent akutno inficiran i može li zaraziti druge ljude te ga se u pozitivnom slučaju može po potrebi odmah izolirati.
Prednost toga je, dakle, da se ne mora ništa slati u laboratorij, jer se vrlo brzo i fleksibilno može testirati na licu mjesta. Tako bi se možda moglo spasiti tisuće ljudskih života i širenje virusa usporiti i u siromašnijim zemljama. Ti testovi omogućuju masovna testiranja zdravstvenog osoblja koji u zemljama s nižim dohotkom razmjerno često umiru za vrijeme neke pandemije. Brzi testovi bi se mogli koristiti i u obrazovnim institucijama, na radnim mjestima i u sektoru njege starijih i nemoćnih.
Velika mana mnogih tih brzih antigen-testova je, međutim, što većina njih nije tako pouzdana kao PCR-testovi iz laboratorija. Prije svega se brzim testovima tek nastale zaraze dijelom previđaju.
Ipak se sve više medicinara zalaže za široko korištenje antigenskih testova, jer se tako može otkriti veći broj inficiranih prije nego što se razviju simptomi. Ti testovi, naime, mogu posebno dobro prepoznati zarazu kad je količina virusa na najvišoj razini. To je ujedno trenutak u kojem su zaražene osobe najopasnije kao takozvani „superspreaderi", odnosno u stadiju u kojem najlakše i najviše šire zarazu, često i sami ne znajući da to rade, jer su asimptomatični.
Nisu svi brzi testovi pouzdani
U međuvremenu postoji na stotine različitih brzih testova na tržištu, ali mnogi od njih nisu pouzdani. Tako je Španjolska u ožujku dvije isporuke brzih testova jednog nelicenciranog kineskog poduzeća poslala nazad, jer su, kako se navodi, bili neispravni.
Europski zdravstveni institut ECDC kritizira da je, doduše, jako puno testova odobreno, ali da gotovo nema kliničkih studija koje dokazuju njihovu medicinsku korist.
Spomenutih 120 milijuna antigen-testova za siromašne zemlje su prvi koji ispunjavaju sve specifikacije WHO-a. Prema navodima proizvođača, oni u 97 posto slučajeva pokazuju ispravan rezultat – ali samo pod optimalnim uvjetima. Pod realnim uvjetima je osjetljivost testova između 80 i 90 posto, navodi se. To je dobro, ali istovremeno znači da se oko 20 posto inficiranih ne otkriva, pa tako te osobe dobivaju lažan osjećaj da su negativni, a ustvari mogu zaraziti na stotine drugih ljudi.
Jesu li alternative pouzdanije?
Za brzo, jednostavno i jeftino testiranje su brzi antigenski testovi dobra alternativa za masovnu uporabu. Pouzdaniji su, međutim, nedvojbeno PCR-testovi iz laboratorija.
Ti testovi reagiraju na genetske sekvence koronavirusa Sars-CoV-2. Kod te metode se bris uzima uglavnom iz grla. PCR-testovi su vrlo precizni, ali se mogu provesti samo u za to specijaliziranim laboratorijima.
Serološki testovi (ELISA) postoje također kao brzi testovi. Međutim, i oni se aktualno koriste samo za znanstvene studije u laboratorijima. Tim testovima se dokazuje prisutnost antitijela u krvi. Ljudski imuni sustav se, naime, u slučaju zaraze pokušava sam izboriti protiv nje, pa stvara antitijela. Serološki testovi tako mogu pokazati je tijelo već vodilo borbu protiv virusne infekcije.