Putovanja bez granične kontrole kroz Šengensku zonu, slobodna razmjena roba, mogućnosti zaposlenja širom EU – sve su to blagodati koje omogućava ili koje je omogućavalo unutrašnje tržište Evropske unije. Ali takvog unutrašnjeg tržišta momentalno nema. EU predviđa doduše mogućnost ponovnog uvođenja kontrola i  granica između država članica u strogo definiranim vanrednim situacijama. Ali, tome se onda mora pristupiti ujednačeno i koordinirano.

Brzo širenje epidemije koronavirusa rezultiralo je time da je svaka država sama sebi najvažnija. Vlade pojedinih članica EU su samoinicijativno uvele graničnu kontrolu. Neke zemlje, poput Poljske, su potpuno zatvorile svoje granice. Druge su zabranile putovanja ili ograničili izvoz medicinske robe.

"U Evropi možete vidjeti da solidarnost ne funkcionira kada situacija postaje ozbiljna", požalio se u srijedu austrijski kancelar Sebastian Kurz. Međutim, i njegova vlada je poduzela jednostrane mjere.

Komisija samo kaska iza zemalja članica

"Moramo sarađivati", kaže predsjednik Vijeća EU Charles Michel u Bruxellesu koji se mora pobrinuti da Vijeće šefova država i vlada i dalje radi i da se dogovara. Napokon, predsjednica Komisije Ursula von der Leyen želi standardizirati zatvaranje granica - nakon što su je zemlje članice stavile pred svršen čin. Komisija zadihano kaska za nacionalnim državama. To nije bilo tako zamišljeno.

"Krivi su samo oni koji ne djeluju", branio je njemački ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer jednostrane korake svoje zemlje. Dok se EU i većina  zemalja članica dogovore o zajedničkom načinu djelovanja prođe puno vremena. Seehoferu i većini njegovih kolega to traje predugo. A neaktivnost je posljednja stvar za koju on želi da ga građani optuže.

U ovim teškim vremenima nije zaustavljen samo međunarodni putnički saobraćaj, već se i teretni saobraćaj susreće sa velikim zastojima. Kamioni su se zbog kontrole zaglavili na mnogim granicama. Pravovremena "Just in time” proizvodnja s nesmetanim lancem snabdijevanja u Evropi prijeti kolapsom - ili je već kolabrirala s obzirom da su tvornice zatvorene zbog korona-krize. Uz to, postoji problem što ljudi, koji iz pograničnog pojasa vozare iz jedne u drugu zemlju, ne mogu više lako odlaziti na posao.

Države članice moraju se dogovarati

Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen željela bi ublažiti kontrole granica unutar EU. Preduvjet bi bio rigorozno zatvaranje vanjskih granica EU-a. To je ista logika koja je važila za ilegalnu migraciju: države članice mogu odustati od kontrole unutarnjih granica samo ako se na vanjskim granicama vrše efikasne provjere.

Ursula von der Leyen je predložila da, uz nekoliko izuzetaka, ulazak u EU bude suspendovan na 30 dana. Više od prijedloga predsjednica EK po ovom pitanju ne može uraditi. Države članice same odlučuju hoće li prijedlog prihvatiti i realizirati ili ne.  Na vanjskim granicama EU do sada se, kako se čini, ništa nije promijenilo. Tamo države  vrše kontrole kao i prije - neke bolje neke lošije. To mnogim članicama EU nije dovoljno. One žele igrati na sigurno i same uspostaviti kontrolu. To se odnosi i na Njemačku. Evropska komisija je u defanzivi. Njen glasnogovornik je u srijedu doduše izrazio očekivanje da će vlade zemalja članica primijeniti smjernice EU "u duhu saradnje i solidarnosti". Međutim, ove smjernice "nužno ne znače ukidanje kontrole unutarnjih granica".

Iako je unutarnje tržište u nadležnosti Komisije, zdravstvena politika je odgovornost država članica. Što je to značilo u vrijeme koronavirusa, isprva je osjetila najteže pogođena Italija: Njemačka i Francuska su u početku ograničile izvoz zaštitne opreme u Italiju, kako bi mogle prikupiti vlastite zalihe. Njemačka sada ponovo dopušta isporuke. Komisiji kao mogući zadatak u ovom segmentu ostaje da osigura zajedničku nabavku i distribuciju medicinske robe i opreme koja je važna za suzbijanje zaraze.

Kada je u pitanju novac ...

Vlade zemalja članica EU se prije svega nadaju pomoći Brisela u borbi protiv nadolazeće recesije. Zatvaranje proizvodnih pogona, obustava proizvodnje i pad vrijednosti akcija čine ekonomski pad gotovo neizbježnim. Bude se sjećanja na financijsku krizu od prije desetak godina. Tada je Mario Draghi, šef Evropske centralne banke, rekao da će učiniti "sve što je potrebno" za spas eura. Tako bi trebalo biti i sada. ECB je u noći između srijede i četvrtka najavila program hitnih mjera kako bi ublažila ekonomske posljedice korona-krize. Navodno se radi o 750 milijardi eura. Banka planira da iskoristi taj novac za otkup državnih i korporativnih obveznica do kraja godine. Francuski predsjednik Macron i španski premijer Sánchez pozdravili su tu mjeru.

Na vrhuncu krize eura, mnogi su bili kritični prema politici ECB-a. To se ponavlja i u jeku korona-krize. Markus Ferber, finansijski ekspert Kluba poslanika Evropske narodne (pučke) partije u Evropskom parlamentu, upozorava: "Čak i najveći program otkupa obveznica ne može popraviti prekinute i poremećene lance snabdijevanja. ECB ne smije prekoračiti dozvoljeni prag u pravcu finansiranja nacionalnih država.” Ovaj program se mora okončati čim dođe do oporavka ekonomije.

Fabio De Masi na to gleda potpuno drugačije. Zamjenik predsjednika Kluba poslanika Ljevice u EP nije zadovoljan kupnjom obveznica ECB-a. Poziva na "zajedničku korona-obveznicu kako bi se spriječila još jedna kriza eura". Poput Ferbera i De Masi razmišlja o vremenu nakon korona-krize. Međutim, on dolazi do potpuno drugačijeg zaključka: „Da bi se smanjio javni dug nakon krize, potrebno je uvesti porez na imovinu milionera i milijardera".

Predstojeća recesija mogla bi lako prerasti u veliku financijsku krizu. U tom slučaju prijeti ponovno izbijanje dužničke krize. Toga se probojava predsjednik minhenskog instituta Ifo, Clemens Fuest. To bi takođe otvorilo ozbiljne nesuglasice unutar EU oko mogućih kontramjera. Sadašnji nedostatak solidarnosti ukazuje da se Evropskoj uniji u slučaju ovog scenarija ne piše ništa dobro.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android