Autor teksta, novinar Dirk Auert, piše da je već prije godine u kosovskom parlamentu bilo problema sa glasanjem za otvaranje Specijalnog suda „za rasvjetljavanje mogućih zločina UČK za vrijeme rata na Kosovu. Otada je bilo više pokušaja Parlamenta da taj zakon stavi van snage ili da ga razvodni". U tekstu se prenosi da je za kosovske političare „sud politički instrument koji oslobodilačku borbu UČK poistovjećuje sa zločinima i genocidom koji je srpska vlada izvršila na Kosovu".

Predsjednica suda, Bugarka Ekaterina Trendafilova, naglašava da će se sud baviti krivičnim postupcima protiv pojedinaca, a ne protiv organizacija ili etničkih grupa, „ali mnogi na Kosovu to vide drukčije".

Frustracija Karle del Ponte

Irac Pol Flin koji je bio tužilac Euleksa i do prije godinu dana nadležan za gonjenje ratnih zločina na Kosovu, kaže da se „na Kosovu na onog ko kaže nešto protiv svetog statusa UČK gleda kao na izdajnika. Takav čovjek biva izložen pritisku i zastrašen".

„Flin iz sopstvenog iskustva zna koliko je teško izricati presude na Kosovu. Bivši borci UČK su danas na čelu države i društva. U čitavoj zemlji su bezbrojni herojski spomenici koji podsjećaju na pale borce UČK. Nalaženje svjedoka spremnih da daju iskaze neće biti centralni izazov samo za novi sud; to je već bio težak problem i u svim sudskim postupcima u prošlosti."

Autor podsjeća i na 7. mart 2007. kada je pred Međunarodnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju na optuženičkoj klupi sjedeo Ramuš Haradinaj – u vrijeme podizanja optužnice je bio premijer Kosova. Iako je imala informacije o zastrašivanju svjedoka, sutkinja Karla del Ponte nije mogla da učini ništa. „Trećina od 90 svjedoka je dala izjave na zatvorenim sesijama i sa sakrivenim identitetom".

Strah svjedoka

Tipična za to stanje je izjava jednog svjedoka koju Auer citira: „Tačno je da je naša obaveza da damo iskaz, ali to pravilo podrazumijeva normalan život. U zemlji u kojoj ja živim, međutim, nema normalnog života. Tamo ljude ubijaju, a razlozi nisu poznati. Zato ne znam pod kojim uslovima ja ovdje mogu da svjedočim. Ono što sam doživio me navodi da – ne dam iskaz".

„Strah nije bio neosnovan. Još u postupku protiv Haradinajevog brata Dauta, tri svjedoka i dva policijska istražitelja su ubijeni. Za vrijeme suđenja je jedan svjedok pod misterioznim okolnostima izgubio život u automobilskom udesu. A Ramuš Haradinaj je oslobođen optužbi".

Drugi izvještaj

U nastavku se iznosi i priča o švajcarskom istražitelju Diku Martiju prema kojem su „nam naši izvori iz prve ruke kredibilno prenijeli da su Tači i drugi članovi njegovog kruga naredili ubijanja, hapšenja, premlaćivanja i saslušanja u različitim dijelovima Kosova i Albanije i da su to u nekim slučajevima i lično nadgledali" te da su prema izvještajima svjedoka zatvorenici ubijani najčešće hicem u glavu – „prije nego što su im uzimani organi".

A organi su potom, kako je rekao Marti, prodavani na međunarodnom crnom tržištu.

„Evropska unija je na to angažovala specijalnog izvjestioca: Amerikanca Klinta Vilijamsona koji je 90-ih godina bio jedan od sastavljača optužnice protiv srpskog predsjednika Slobodana Miloševića. Izvještaj koji je on tri godine kasnije podnio je u biti potvrdio optužbe Dika Martija. Vilijamson je rekao da ima dovoljno razloga da se protiv počinilaca podignu optužnice. Tako su nastali planovi za stvaranja novog Specijalnog suda.

Šta će sada biti bolje?

A Problem sa svjedocima? „Zaista, među posmatračima sada vlada uzdržani optimizam da će ovaj put biti bolje. Znači da su prvi svjedoci već izvedeni iz zemlje. Sredinom januara su već prozvani prvi optuženi."

„Može se zamisliti da neće biti samo malog potresa, već da će doći i do političkog zemljotresa. I to ako u Hag budu pozvani i najviši funkcioneri: predsjednik parlamenta Kadri Veselji (...) ili predsjednik države Hašim Tači."

„No prošlo je 20 godina otkako su počinjeni zločini, a deset godina otkako je Karla del Ponte iznijela svoje prve optužbe. Dirk Marti je objavio svoj izvještaj prije devet godina. A četiri godine su prošle otkako je Kosovski parlament donio zakon o aktuelnom Specijalnom sudu." Svjedoci su poumirali, ili se više ne sjećaju događaja, i veliko je pitanje da li će članovi porodica žrtava doživjeti pravdu, zaključak je Dirka Auera za radijski javni servis DLF.

Priredio Saša Bojić

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android