Na  ovogodišnje otvaranje izložbe fotografija sa Berlinalea, Dieter Kosslick dolazi u crnom odijelu, bez tradicionalnog crvenog šala, njegovog zaštitnog znaka. Ovaj put mu je oko vrata žuto-crni šal. Na moje šaljivo pitanje da li je „promijenio klub" se smije, te objašnjava da je za ovu priliku iznimno odabrao boje međunarodne organizacije za ljudska prava Amnesty International."

I to je njegova svojevrsna politička poruka u ova komplikovana vremena. Dieter Kosslick će u istoriju kinematografije ući kao čovjek koji je od Berlinalea napravio jedan od najpolitičkijih festivala svijeta, u svakom slučaju daleko političnijeg od druga dva festivala tzv. A-kategorije, Kana i Venecije.

„Mali čovjek sa velikim srcem", kako ga neki nazivaju, voli i angažman za male zemlje, jedna od njih mu, to ne krije, leži posebno na srcu, Bosna i Hercegovina. Zadnji dan Berlinskog filmskog festivala, Kosslick već četvrtu godinu rezervira za otvaranje izložbe fotografija sa Berlinskog filmskog festivala studenata berlinske Akademije popularnih umjetnosti pod nazivom „On scene", u galeriji „Subject object" koju vodi Ključanka Ljiljana Vulin-Hinrichs. Ovo je bila prilika i da se od karizmatičnog direktora festivala u manjem krugu oprosti i ovdašnja tzv. „jugo-scena", ali i brojni drugi ljubitelji filma i fotografije.

Odlazak sa pomiješanim osjećanjima

Zna Kosslick, priča, da će mu nedostajati posao koji je obavljao zadnjih 18 godina. Jako je zahvalan sudbini što je upravo on „provincijalac iz Pforzheima" (Kosslickovo rodno mjesto), imao privilegiju da vodi jedan tako ugledan, veliki festival, kao što je berlinski.

Obavljao je tu funkciju sa strašću, no došlo je vrijeme da se časno oprosti od nje. Raduje se, dodaje, što će napokon imati više vremena za porodicu, prijatelje, pa i one u Sarajevu. Kosslick je naime već godinama prijatelj sa direktorom Sarajevskog filmskog festivala Mirom Purivatrom i redovno dolazi na filmsku smotru u bosanskohercegovački glavni grad. Tu ga se može vidjeti daleko opuštenijeg nego za vrijeme festivala u Berlinu, kako u kratkim pantalonama pije kafu pred Narodnim pozorištem ili  ćaska  sa posjetiocima festivala.

Naravno da će i ove godine doći u Sarajevo i već se raduje  tradicionalnoj bosanskoj kafi i „bureku". „Bureku", pitam ga začuđeno, znajući da je vegetarijanac, te mu objašnjavam da je u Bosni burek samo onaj sa mesom. Redam mu riječi „sirnica, zeljanica... „To niko ne može zapamtiti, no možda ta imena ipak nekad naučim". Mada, dodaje kroz smijeh, nije veliki talenat za jezike. „Moj engleski razumiju samo Nijemci.”

Izražen talenat za komunikaciju

Dieter Kosslick  sa ovakvim primjedbama rado koketira i u svojim javnim poajvljivanjima u okviru Berlinalea. Posebno rado se pokazuje na crvenom tepihu sa popularnim gošćama festivala, najpoznatijim glumicama svijeta. Ove godine je naročito uživao u društvu francuske glumice Juliette Binoche, koja je bila predsjednica žirija, koja ga je u laudaciu posebno hvalila kao veoma „komunikativnog, otvorenog, inteligentnog čovjeka".

Jedan dio  javnosti u Njemačkoj ga međutim kritikuje zbog te „ljubavi prema crvenom tepihu", drugi zbog odabira filmova, koji nije uvijek po ukusu filmskih kritičara. I ove godine je bilo dosta prigovora, no oproštaj od Kosslicka je bio veoma impresivan.

I kritičari i zagovornici se naime slažu da je za 18 godina rada Berlnaleu dao poseban, svoj pečat, i da njegovim nasljednicima, Carlu Chatrianu i Marietti Rissenbeek neće biti jednostavno preuzeti njegovu dužnost.

Berlinale Talent Campus, Kulinarisches Kino…

Pored sekcija  festivala koje je preuzeo od svog prethodnika, Holanđanina Moritza de Hadelna, poput Panorame i Foruma, je Dieter Kosslick etablirao i nove - kulinarsko kino, te posebno uspješnu sekciju Berlinale Talent Campus. To je jedna vrsta edukativne platforme za mlade filmske talente, koja od 2007. godine ima i svoje sarajevsko izdanje, Sarajevo Talent Campus, od  2014. Talents Sarajevo. U različitim radionicama se tom prilikom okupljaju najveći talenti iz regije jugoistočne Evrope uz veliku podršku Berlinalea. Na to je Dieter Kosslick, kaže, jako ponosan i najavljuje da će ta saradnja i ubuduće  biti nastavljena. Dobitnica Zlatnog medvjeda 2006. godine  Jasmila Žbanić je više puta  učestvovala u njegovom radu, a u Sarajevu ga je 2012. godine posjetila i čuvena holivudska glumica Angelina Jolie. 

Žbanić, Tanović, Mujić

Dieter Kosslick se, kaže, veoma raduje što je  za vrijeme njegovog rada u BiH otišlo više nagrada Berlinalea. Zlatni medvjed za „Grbavicu", na njemačkom „Esmas Geheimnis" (Esmina tajna) 2006. godine te velike nagrade žirija za  filmove Danisa Tanovića „Epizoda u životu berača željeza" 2013.i „Smrt u Sarajevu" 2016. godine. Sudbina najboljeg glumca Berlinalea  2013. godine Nazifa Mujića mu i dan-danas, ističe,  izaziva košmare. Ne može, dodaje, da se pomiri sa činjenicom da u zemlji koja je od Berlina udaljena sat vremena vožnje avionom, postoje takve sudbine i  takvo siromaštvo. Evropa treba da se stidi toga, a i političari u BiH. I on se, kao čovjek, dodaje, srami što nije mogao značajnije pomoći. I na ovom primjeru se pokazuje, zaključuje, koliko je „političko privatno", što je bio moto ovogodišnjeg Berlinalea. Posljednjeg pod vođstvom Dietera Kosslicka.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android