"Ja sam kršćanin. Vjera me inspiriše kako u privatnom tako i u političkom životu." Ove riječi zvuče neobično kada ih u jednom govoru upotrijebi jedan njemački ministar vanjskih poslova, u govoru kojeg je održao upravo u jednoj muslimanskoj državi - u Tunisu. Veza između religije i politike jedna je od glavnih tema kojom se bavio na svojoj turneji zemljama Magreba, a osim Tunisa je boravio u Maroku i Alžiru.

"Postoji demokratija koja ostavlja prostora za islam, a postoji i islam koji ostavlja prostor za djelovanje demokratiji", izjavio je Frank-Walter Steinmeier. Ove riječi još uvijek su prije plod vjere i nade, nego opisivanja stvarnog stanja stvari. Dokaza da je to odista tako još uvijek nema ni u jednoj arapskoj državi, naglasio je Steinmeier.

Tunis je dugo važio za državu koja je dokaz uspjele transformacije. Ipak, put do cilja je još dugačak. Posjeta Steinmeiera je odavno planirana i bila je slučajnost da je ona obavljena baš u trenutku kada je u toku proces formiranja nove vlade, koji ne teče baš glatko. Pod znakom je pitanja da li će naredna vlada biti "inkluzivna", to jest da li će u njoj mjesta imati i umjereni islamisti stranke Ennahda.

U Maroku vladu čine upravo umjereni islamisti. Ipak, vlada nema velika ovlaštenja, zadnju riječ u najvažnijim stvarima ima kralj. Muhamed VI je i religijski vođa u ovoj zemlji. Reforme se sprovode oprezno, a čak i one koje su već sprovedene dovode se pod znak pitanja. Obrazloženje: opasnost od terorizma.

Zajedno protiv "stranih ratnika"

Više od 1200 mladića iz Maroka otišlo je u rat u Siriju i Irak. Iz manjeg Tunisa, koji ima 11 miliona stanovnika, otišlo ih je čak 3000. Broj onih koji su iz Njemačke "otišli u džihad" je mnogo manji, oko 600, ali je i na jednoj i na drugoj strani nešto isto: niko nema ideju kako da se spriječi radikalizacija mladih. "Naši organi sigurnosti će pojačati saradnju", kaže Steinmeier. Misli se na obavještajne službe. Saradnja sa novom obavještajnom službom Tunisa se odvija dobro, a u određenoj mjeri i sa onom u Maroku.

Od tri države u kojima je boravio njemački šef diplomatije, Alžir je najviše udaljen od demokratije. "Arapsko proljeće" u toj zemlji je spriječeno kombinacijom represija tajne službe, koja je sveprisutna, te "kupovinom" građana. Otvoreno je na hiljade radnih mjesta u državnim službama, istovremeno su masivno povećane plate. Sve se finansira prodajom nafte i gasa.

Simbol "zamrznutog" stanja sistema u Alžiru je njegov predsjednik. Neće biti TV-snimaka Steinmeierovog susreta s Abdom Al-Azizom Bouteflikom, rečeno je još uoči posjete. 77-godišnji Bouteflike je tako bolestan da u svom, sada već četvrtom mandatu, nije održao nijedan javni govor.

Sjenke atentata u Parizu

Stalni pratilac na ovoj turneji je satirični list "Charlie Hebdo". Marokanski šef diplomatije Salaheddine Mezouar je oštro osudio terorističke napade u Parizu, ali je skoro u istom dahu i istom žestinom osudio i karikature poslanika Muhameda.

Njegove kolege u Alžiru i Tunisu su postupile na donekle različite načine. Ramtane Lamambra iz Alžira je osudio karikature, ali je kratkom rečenicom podržao i pravo na slobodu mišljenja. Najdalje je otišao Faycal Gouia iz Tunisa. Njegove izjave o pravu na slobodu vjeroispovijesti bile su mnogo opširnije nego njegove kritike na račun karikatura.

Možda je to islam koji, u skladu sa Steinmeierovim riječima, može da ostavi prostora za demokratiju. Onako kao što je to učinilo protestantsko kršćanstvo za koje je njemački ministar izjavio da mu pripada. Steinmeier je rekao da svoju vjeru ne okači na čiviluk ispred vrata svog biroa, kada dolazi na posao ali je i dodao: "Ipak, moja religija ne smije postati predmetom politike, pogotovo ne instrument kojeg bih koristio u borbi protiv pripadnika druge religije."