Juni bi mogao da bude posljednji mjesec Grčke u evrozoni ako se vladajuća koalicija te zemlje konačno ne pokrene. Ponovo mora da se vraća novac Međunarodnom monetarnom fondu, ponovo se čuje kakofonija glasova ministara koji upozoravaju da bi Grčka mogla da brzo bankrotiraali i da bi moglo da dođe do brzog uspjeha u pregovorima sa međunarodnim povjeriocima. Teško je steći uvid u trenutno finansijsko stanje Grčke. Vlada Grčke kao da ga ni sama više nema.

Umjesto da pregovara sa takozvanom Briselskom grupom i daje konkretne prijedloge, grčki premijer Aleksis Cipras i dalje se bavi dokazivanjem tuđe krivice. Govori o nekakvoj neoliberalnoj bandi EU, koja postavlja njegovoj zemlji nemoguće zahtjeve. Posebno su apsurdne njegove teze o zlim Evropljanima i MMF-u, koje je iznio u intervjuu za francuski dnevnik Le mond.

Šta je sa obećanjima?

Podsjetimo samo da je Grčka 20. februara saopštila da će za nekoliko dana podnijeti listu reformi, koje će omogućiti da u aprilu budu isplaćene nove sume za pomoć Atini. Ta lista se do danas nije pojavila. Najavljivan je čitav niz reformi, među njima i reforme poreske uprave i PDV-a. Smisao tih prijedloga je bio u većim prihodima od poreza. To je početak, ali prijedlozi ni izdaleka nisu dovoljni da bi se državni budžet konsolidovao a grčka privreda ponovo živnula.

Nesrećni ministar finansija Janis Varufakis protraćio je previše vremena na paradiranje, a sada je u cajtnotu. Jer, 30. juna ističe rok za isplatu dalje pomoći Grčkoj. Najkasnije do sredine juna, moraće da se postigne dogovor sa zajmodavcima kako bi isplata tehnički bila moguća. Potrebno je i da ministri finansija evrozone daju svoj pristanak, a to treba da učini i više parlamenata zemalja-članica. Grčki parlament bi trebalo da donese još neke reformske zakone, što neće biti jednostavno zbog sukoba unutar stranke Siriza.

Telefoniranje kao zamjena za politiku

Ali, šta radi Aleksis Cipras? Umesto da se pridržava postupka koji je definisan u evrozoni, on se bavi telefoniranjem. Gotovo svakodnevno zove telefonom njemačku kancelarku Angelu Merkel i francuskog predsjednika Fransoa Olanda, jer želi da postigne političko rješenje na najvišem nivou. Na samitu EU je već naglašeno da postoji politička volja da Grčka ostane u evrozoni. Nema samo jasnih potvrda iz Atine da će biti ispunjeni uslovi za dalje kredite. Naravno da mora da se govori i o daljim mjerama saniranja Grčke i to na najvišem političkom nivou.

Ali najprije mora biti riješena akutna finansijska kriza u Grčkoj, koja bi već naredne nedjelje mogla biti katapultirana iz evrozone. Na to upozoravaju i ministri finansija grupe G7, prije svega SAD. Grčkoj je potreban vazduh da prodiše. No, koliko god često se premijer Cipras sastajao sa Merkelovom, Olandom i predsjednikom Evropske komisije Junkerom, odluke donosi evrozona, i to jednoglasno.

Četiri katastrofalna meseca

Krivicu za sve goru finansijsku krizu u Grčkoj snosi velikim dijelom sadašnja ekipa u Atini, koja očigledno ne zna ili ne može bolje. Otkako je stupila na vlast, grčka privreda je u sve većoj recesiji – iz koje se taman bila izvukla. Povjerenje investitora je poljuljano a turista nema tako mnogo kao ranije.

Da bi sačuvala platežnu moć, vlada sada crpi posljednje rezerve gotovine iz kasa javnih osiguravajućih društava, univerziteta i bolnica. Grčke banke su na infuziji Evropske centralne banke, dok štediše povlače novac iz banaka i prebacuju ga u inostranstvo ili u slamaricu. To tako više ne ide.

Neka radi ili neka se povuče

Grčkoj i Evropi su sada potrebne hrabre odluke vlade u Atini. Ili neka vlada ustupi mjesto novoj ekipi koja to zna i može bolje. Dosadašnji rad Sirize je bio loš. Čak i kada bi Grčka u posljednjoj sekundi ostala u evrozoni, ne bi bilo jasno šta bi uslijedilo. Povjerenje Evropljana i investitora u grčku vladu je narušeno. Ko će poslije jula još da izdejstvuje i finansira „treći paket“ za Grčku? Aleksis Cipras mora sa riječi da pređe na djela. Ako to nije u stanju, bolje da raspiše nove izbore.