Od predanih 999 listića, 517 delegata je zaokružilo da ova žena naslijedi Angelu Merkel na vrhu posustale, ali i dalje najveće njemačke stranke. Kramp-Karenbauer (56), poznata pod akronimom AKK, je iza sebe u drugom krugu glasanja ostavila favorita konzervativnog krila Fridriha Merca koji je dobio 482 glasova. Inače, u prvom krugu je Kramp-Karenbauer dobila 450, Merc 392, a treći takmac ministar zdravlja Jens Špan 157 glasova.

Prethodno je, prema mišljenju mnogih prisutnih održala najjači govor od sva tri kandidata, dok je Merc većinu vremena djelovao ukočeno. AKK je, kako i sama sebe naziva, u svom govoru napomenula da CDU treba ostati "jaka narodna stranka". "Prirodna tvornica misli politike, to mora biti narodna stranka." U kampanji se zalagala za "jaku Evropu, otvorenu prema unutra, a sigurnu prema vani" sa evropskim Vijećem sigurnosti i evropskom vojskom. 

Nakon što je odabrana, Kramp Karenbauer je pozvala svoje suparnike u borbi za mjesto šefa stranke na saradnju i obnovu stranke. Pored toga je dodala, da je u proteklim nedjeljama CDU vodila borbu na kojoj su joj druge stranke zavidjele i koja je dala novi uspon stranci. Takva fer konkurencija ne bi trebala završiti danas, izjavila je ona. 

Merc je izjavio da se nakon ovog poraza neće kandidovati za Predsjedništvo stranke. U svom govoru je zamolio delegate da umjesto njega glasaju za Špana. 

Od Sarbrikena do Berlina

Ovim rezultatom za CDU počinje nova era nakon punih 18 godina koliko je stranku vodila Angela Merkel. Kada je ona došla na čelo, CDU je još bio duboko u opoziciji tadašnjem socijaldemokratskom kancelaru Gerhardu Šrederu. Uspon Merkel krenuo je baš preko leđa Fridriha Merca kojeg je 2002. praktično istisnula sa mjesta šefa poslaničkog kluba u Bundestagu.

Tih se godina Anegret Kramp-Karenbauer probijala u politici malene pokrajine Sarske oblasti, postavši prva žena na čelu nekog pokrajinskog ministarstva unutrašnjih poslova u Njemačkoj. Premijerka te pokrajine postaje 2011. i ima iskustvo u vođenju dvije raznorodne koalicije: prvo takozvane Jamajke, sa Zelenima i Liberalima, a onda i Velike koalicije sa Socijaldemokratama. To iskustvo joj može biti od velikog značaja za period koji je čeka.

Ona liči na Merkelovu

Merkel je dala prvi mig koga bi voljela kao nasljednicu kada je pozvala AKK da odustane od premijerske fotelje u Sarbrikenu i postane generalna sekretarka CDU. Da se zapravo pobrine o partiji dok se Merkel brine o krhkoj Vladi sa Socijaldemokratama kao mlađim koalicionim partnerima. U Berlin je prešla ovog februara.

Pa ipak, kako je Merkel pod paljbom u samoj stranci posebno od početka izbjegličke krize, AKK se tokom posljednjih mjesec dana trudila da se pažljivo distancira. Traži da se izbjeglice koje počine krivično djelo po svaku cijenu najure iz zemlje – makar i u Siriju gde još bijesni rat.

Osim toga, AKK se među ostalim zalaže za lakše usklađivanje radnih obaveza i porodičnog života, zahtijeva žene-svećenice u Katoličkoj crkvi i protivi se javnim reklamama za pobačaje. Jedna od njezinih omiljenih tema je digitalizacija.

Ali to nikako ne znači da se odriče naslijeđa Angele Merkel. „Kramp-Karenbauer je više kontinuitet. Ona nalikuje Merkel po načinu na koji govori, u mirnom koncentrisanju na suštinu i naravno u činjenici da je žena. Ko želi novi stil CDU, za njega Kramp-Karenbauer nije prvi izbor", piše nedjeljnik Špigel.

Omiljena među biračima

Kramp-Karenbauer preuzima partiju koja je prema posljednjoj anketi nešto ojačala i može da računa sa 30 odsto podrške građana. Dobro je Demohrišćanima došla unutarstranačka borba koja je javno vođena uljudno, bez mnogo međusobnih napada protivkandidata. Kakva je bila zakulisna kampanja kako bi se obrlatili delegati iz svih pokrajina – to se samo može zamisliti.

U Hamburgu su glasali partijski delegati iz svih pokrajina, ali je moguće da su ih prelomile ankete. Posljednja objavljena kaže da je AKK među građanima znatno omiljenija od bogatog menadžera Merca. Njoj bi podršku u unutarstranačkoj trci dalo 47 odsto pristalica CDU (Merc 37 odsto), odnosno 45 odsto svih građana (Merc samo 30). Jasno je da je umjerenija AKK draža biračkom tijelu od oštrog Merca.

Naposljetku, u tome je i stvar: predsjednica CDU nije samo šefica najveće stranke – ona mora postati kancelarka. Ako u tome ne uspije, vjerovatno će morati da pokupi prnje. Redovni izbori su 2021. godine, ukoliko koaliciona vlada Demohrišćana i Socijaldemokrata izdrži do tada. Merkel je ranije najavila da hoće da ostane kancelarka do kraja mandata. Nije isključeno da će napraviti mjesta za AKK i prije toga.

 

nr/as/ajg/dpa

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android