DW: Posljednjih decenija je često bilo tenzija između Grčke i Turske. Šta je ovog puta drugačije?

Lazaros Milopulos: Izvorni tursko-grčki konflikt i međusobno ograničavanje vazdušnog prostora i teritorijalnih voda u Egejskom moru sada su pooštreni prije svega ekonomskim faktorom – radi se o zalihama gasa u Sredozemnom moru i tome, ko će moći da crpi ta nalazišta. Sa tim u vezi je i oštar geopolitički konflikt u kojem učestvuje više velikih i regionalnih sila koje bi da obilježe zone uticaja u Sredozemnom moru.

Umiješane su zemlje Sredozemlja, osim Grčke i Turske, prije svih Francuska, Italija, Egipat, Izrael i podijeljena Libija, ali također i sile poput Ujedinjenih Emirata i Saudijske Arabije. U tom kontekstu je i došlo do tursko-libijskog memoranduma kojim se internacionalizuje pitanje teritorijalnih voda grčkih egejskih ostrva. Na to je Atina reagovala grčko-egipatskim sporazumom.

Uz to, Turska je postala geopolitički samostalnija. Ankara ne samo da de fakto okupira polovinu Kipra, već vojno interveniše na sjeveru Sirije, u Libiji i na sjeveru Iraka. I na sve to dolaze dodatne komplikacije poput ucjena problemom migranata, ideološke komponente i prilično agresivnog narativa Erdoganove vlasti. Vlast AKP-a trenutno predstavlja melanž „neo-otomanizma", autoritarizma, islamizma, antikemalizma, populizma, militarizma, nacionalizma i anticionizma.

Na posljetku, tursko-ruske veze u ovom trenutku, premda komplikovane, nude Rusiji mnoge mogućnosti uticaja što dodatno otežava položaj Evropske unije. Stari tursko-grčki konflikt je danas „internacionalniji", više ideološki i geopolitički značajniji.

Vjerujete li da će stvarno doći do vojnog sukoba između dvije članice NATO-a?

To prije svega zavisi od turske vlasti. Uprkos prijetećim dobošima, retoričkoj agresiji, i pomorskoj politici koja se vodi bojnim brodovima, pretpostavljam da vlast AKP-a iz svog interesa ipak ne teži ratnom sukobu. Grčka je vojno prilično opremljena i spremna.

Ne može se isključiti da neka velika greška ili havarija – recimo sudar brodova, obaranje aviona ili razmjena vatre na pučini – izazovu lančanu reakciju koja bi klizila u vojni sukob. Takve stvari znaju da se dese veoma brzo, a onda se teško prekidaju. U tom slučaju ne bi bili upetljani samo Grčka i Turska. Teško mi je da zamislim da bi takav sukob bio u interesu bilo koje od umiješanih strana, pa čak ni Rusije iako se za nju tvrdi da profitira od trenutnog stanja.

Njemačka pokušava da posreduje. Da li Berlin zbilja može biti neutralan posrednik?

Njemačka nije direktno uključena u interesne zone Sredozemlja. Ali, iz niza spoljnopolitičkih i unutrašnjepolitičkih razloga, Njemačka je umiješana i nije sasvim nezavisna. Trenutno Njemačka ima više, djelimično ozbiljnih, konflikata sa Turskom. Turska vlast je u poslednje vrijeme više puta provocirala, ucjenjivala i prijetila. U isto vrijeme – i to je skoro paradoks – Njemačka nadalje u velikom stilu izvozi oružje u Tursku.

Berlin bi mogao biti na iskušenju da u pregovaračku masu ubaci sopstvene interese, recimo kod migracione politike, ukoliko Turska tu bude pravila pritisak. To onda ide na teret Grčke. U velikom dijelu grčke javnosti to vodi razumljivoj skepsi kada se radi o Njemačkoj kao o navodno pogodnom posredniku, posebno jer njemačko-grčki odnosi nisu sasvim blistavi s obzirom na povremeno ventiliranje zahtjeva za ratnim reparacijama koje postavlja Atina.

A opet, Njemačka je kao članica EU-a na strani Grčke pa su teritorijalni integritet EU i jačanje međunarodnog prava apsolutno u interesu Njemačke. Dakle, Berlin nije neutralan, već je sve umreženo i veoma komplikovano.

Šta bi bio realan scenario za ishod dijaloga dvije strane kojem teži Njemačka?

Ukoliko napori Berlina urode plodom, scenario bi mogao ovako da izgleda: turska vlast prekida ratoborna bušenja u moru, a zauzvrat Turska postaje dio bilateralnih ili multilateralnih pregovora o crpljenju resursa, i to tako da bude shvaćena ozbiljno. Možda čak dolazi u pitanje i neka vrsta saradnje Turske i Grčke, tako da dvije zemlje prema nekom ključu ekonomski podijele oblasti.

Pitanja prestiža i primata u međunarodnim vodama – prije svega pod kojim uslovima se sporovi rješavaju, da li pregovorima ili pred međunarodnim sudovima prema aktuelnom pomorskom pravu – mogla bi da budu odvojena od pitanja podjele nalazišta gasa, ako drugačije nije moguće.

Dr Lazaros Milopulos, rođen 1976. u Diseldorfu, radi na Institutu za političke nauke i sociologiju Univerziteta u Bonu.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android