Prema presudi, koja je izrečena u srijedu 10. decembra, Fehiru se u kaznu uračunava vrijeme koje je proveo u pritvoru u Beogradu, gdje je bio od 16. juna ove godine. Priveden je dan prije toga na hrvatsko-srpskoj granici, a juče kasno poslije podne, nakon izricanja presude, pušten je iz pritvora i vratio se u Hrvatsku.

Javno Tužilaštvo za ratne zločine u Srbiji u optužnici je navelo da je Fehir 1991. godine, tokom rata u Hrvatskoj, bio pripadnik grupe „Branimirova osječka bojna“ (BOB) kojom je komandovao Branimir Glavaš, jedan od osnivača Hrvatske demokratske zajednice.

BOB je, navodi Tužilaštvo, imao oko 60 pripadnika koji su zatvarali, zlostavljali i ubijali civile srpske nacionalnosti. Tužilaštvo tereti Fehira za djelo organizovanje grupe i podsticanje na izvršenje genocida i ratnih zločina, a jedan od argumenata bio je da je to krivično djelo počinio samim pristupanjem grupi BOB.

Tužilaštvo je zatražilo kaznu zatvora u okviru minimalne, pošto je za djelo koje se Fehiru stavlja na teret, po zakonu iz vremena kada je ono počinjeno, propisana kazna od najmanje godinu dana, uz mogućnost da je sud ublaži.

Obrazloženje presude

U obrazloženju jednoglasno donesene presude, koju je pročitao predsjednik sudskog vijeća Vladimir Duruz, navodi se da je Fehir kriv jer je tokom rata u Hrvatskoj, 12. juna 1991. godine, postao član BOB-a, jedinice koja je zlostavljala i ubijala civile srpske nacionalnosti.

Sud je kao olakšavajuću okolnost uzeo Fehirovo zdravstveno stanje, to što je postao dio BOB-a kada je imao 16 godina i što je u Hrvatskoj svjedočio u procesu protiv Branimira Glavaša.

Osvrćući se na Fehirov iskaz da se u BOB-u bavio logistikom, sudija je naveo da je utvrđeno da je Fehir imao dvije vrste oružja, pa da se „postavlja pitanje zašto je imao oružje za logističke zadatke“.

Navodeći Fehirove riječi da je „ružna istina“ da je BOB htio da „očisti Osijek od srpskog stanovništva“ i da se on tome protivio, sud je konstatovao da je Fehir ipak, iako je znao šta BOB namjerava da uradi, ostao u toj jedinici i svjedočio zločinima.

Govoreći o Fehirovom iskazu da ga je otac, dok je bio u drugom razredu srednje škole u junu 1991. godine, pod prisilom odveo u zgradu Sekretarijata za narodnu odbranu u Osijeku kako bi se priključio BOB-u, sudija je postavio pitanje – kako to da je mogao da se suprotstavi starješinama, za šta je, kako je rekao, „potrebna hrabrost", ali ne i svom ocu.

„Nelogično je da nije mogao da se suprotstavi ocu“, naveo je sudija Vladimir Duruz.

„Kompromis suda“

Bojan Stanojlović, advokat Krunoslava Fehira, rekao je novinarima da nije iznenađen presudom.

„Očekivao sam oko 50 odsto kazne koju je tražilo Tužilaštvo, očekivao sam da će to biti kompromis suda. Za sada je važno da Krunoslav ide kući“, rekao je Stanojlović.

Izricanju presude su, osim novinarskih ekipa iz Srbije i Hrvatske, prisustvovali i predstavnici nevladinih organizacija iz dvije države, kao i Ankica Fehir, majka Krunoslava Fehira.

„Sretna sam što ide kući. To mi je najbitnije. Moj sin nije kriv. Pravda je spora, ali dostižna. Moj sin je sretan, kao i ja. On je bio žrtva svih. Odavno je trebalo da izađe, nije bilo nikakvog povoda da ostane ovdje“, rekla je Ankica Fehir.

Izmijenjena optužnica

Suđenje Krunoslavu Fehiru počelo je 10. oktobra ove godine. Prema prvoj verziji optužnice, Fehir je 31. avgusta 1991. godine naoružan bio na straži ispred garaže u kojoj su u tom trenutku bili civili srpske nacionalnosti, Čedomir Vučković i Đorđe Petković.

Jedan pripadnik BOB-a natjerao je Vučkovića da popije sumpornu kiselinu, a on je potom u teškim bolovima provalio vrata garaže. Tada je, navelo je Tužilaštvo u prvoj verziji optužnice, Fehir pucao na Vučkovića koji je pogođen u podlakticu i stomak.

Advokat Stanojlović je, međutim, sudu dostavio, između ostalog, rješenje Županijskog suda u Zagrebu o obustavi istrage protiv Fehira, u okviru koje se on teretio za isto krivično djelo.

Tužilaštvo je tada promijenilo optužnicu u kojoj piše da je Fehir do kraja jula 1991. godine bio pripadnik BOB-a, koja je zastrašivala, protivpravno lišavala slobode, zatvarala, zlostavljala i ubijala civile srpske nacionalnosti. Čedomira Vučkovića i Đorđa Petkovića su pripadnici BOB-a, tvrdi tužiteljka, 31. avgusta 1991. godine cijeli dan mučili i zlostavljali do smrti.

Argumenti odbrane

Advokat Stanojlović je u završnoj riječi 19. novembra rekao da Tužilaštvo nije dokazalo da je „na strani Krunoslava Fehira postojala bilo kakva namjera ili volja da čini ratni zločin prema bilo kome, pa i prema Čedomiru Vučkoviću i Đorđu Petkoviću“.

„U spisima – dokumentaciji iz Republike Hrvatske, primljenim na glavnom pretresu 12.11.2025. godine, koji su sada sastavni dio spisa ovog predmeta, nigdje se ne navodi da je oštećeni Đorđe Petković protivpravno lišen života, već da mu se gubi svaki trag“, naglasio je Stanojlović.

On se pozvao na princip Ne bis in idem, propisan Zakonikom o krivičnom postupku u Srbiji, Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima i Protokolom 7 Evropskog suda za ljudska prava, kojim se „zabranjuje dvostruko suđenje za isti događaj“.

„Otac se nije vratio“

U procesu protiv Fehira svjedočio je i sin Čedomira Vučkovića, Bogdan, koji je, prema izvještaju Fonda za humanitarno pravo (FHP), rekao da su, pošto je počeo rat u Hrvatskoj, njegovi roditelji ostali u Osijeku, a da su on i njegova sestra otišli u Beograd.

Majka mu je 31. avgusta 1991. godine javila da se njegov otac nije vratio kući. „Poslije nekoliko dana saznao je od prijatelja da se tijelo njegovog oca nalazi na obdukciji u bolnici u Osijeku", navodi FHP.

Svjedok u procesu protiv Glavaša

Krunoslav Fehir bio je ključni svjedok u procesu protiv Branimira Glavaša, koji je tokom rata bio vojni zapovjednik za Osijek.

Glavaš je 2005. godine u Hrvatskoj optužen da je naređivao pritvaranje srpskih civila koji su mučeni i ubijani. Među njima je bio i Čedomir Vučković, a presuda iz 2023. kojom je Glavaš osuđen na sedam godina zatvora, još nije pravosnažna.

Pošto je iz pritvora u Beogradu pušten na slobodu, Fehir je s majkom napustio Srbiju. Kada je prešao granicu Bajakovo, za HRT je rekao da je, iako nije bio siguran, očekivao presudu koja je i izrečena.

„Srbija me vjerovatno neće vidjeti neko duže vrijeme, a možda i nikada“, rekao je sinoć Krunoslav Fehir.

Osnivačica FHP-a Nataša Kandić je, poslije izricanja presude Fehiru, izjavila da je cijeli proces protiv njega bio nepotreban.

„Mislim da za ovaj slučaj nema pravde. Ako se tužilaštvo bude bavilo ovakvim slučajevima i to djecom iz 1991. godine – onim što su djeca morala pod pritiskom autoritarnih očeva da urade – ako će se suditi za djela koja su djeca činila, onda od te pravde ništa nećemo vidjeti“, rekla je Nataša Kandić.