ARD: Kako je moguće da Vaša vlada sedmicama i mjesecima dopušta da se na hiljade izbjeglica drže u Traiskirchenu - u uslovima nedostojnim čovjeka?

Sebastian Kurz: "Na žalost mi smo, kao i Njemačka, Francuska, Švedska i druge zemlje pogođeni izbjegličkim talasom i pri tome je došlo do masovnog porasta broja izbjeglica. Do sada ih je godišnje bilo 20.000, prošle godine 30.000 a ove očekujemo 70.000. To je dovelo do ogromnog problema koji se odnosi na njihov smještaj. Mislim da smo sada na dobrom putu, rekao bih čak i na uspješnom putu da dovedemo stvari u red i poboljšamo dramatične uslove za izbjeglice, koji i dalje postoje u Traiskirchenu."

Amnesty International kaže da Vaša vlada ne samo da toleriše takve dramatične uslove u Traiskirchenu već da je svjesno dovela do njih, u cilju odvraćanja i zaplašivanja drugih izbjeglica?

To jednostavno nije tačno. Mi smo zemlja koja je najjače pogođena prilivom izbjeglica. Ove godine ih je 70.000. To je puno više nego u ostalim evropskim zemljama. Ali mi ih ne želimo zaplašiti tako što ćemo ih pustiti da žive na ulici, to nije naša namjera. Naprotiv, stalno se trudimo da pronađemo nove mogućnosti smještaja, ali na žalost priliv izbjeglica se nije smanjio. I kao što Vi u Njemačkoj imate slučajeve izazivanja požara i paljenja izbjegličkih smještaja, kao što izbjeglice kampuju na željezničkoj stanici u Milanu ili spavaju u metroima u Parizu, tako i mi na žalost imamo dijelom dramatične uslove, koje hitno moramo promijeniti. Ali možete mi vjerovati da čelni ljudi naše vlade rade punom parom kako bi situaciju doveli pod kontrolu. Važno mi je da kažem da sam duboko ubijeđen da ne možemo savladati krizu iznalaženjem smještaja za izbjeglice, iako je to naravno važno. Bio sam prije dva dana u Makedoniji i vidio sam kako se stvari odvijaju. Grčka dovodi izbjeglice što je moguće bliže makedonske granice i onda im maše upućujući ih u pravcu srednje i sjeverne Evrope. Dablin više ne funkcionira. Nema ni kontrole granice između Grčke i Turske. Dakle naši problemi su znatno veći od samog problema smještaja izbjeglica.

Ako Vas kratko smijem prekinuti, da li to znači da svaka zemlja pokušava da talas izbjeglica usmjerava preko svoje granice ka drugoj zemlji. Austrija to isto radi. Reporteri su na vašim željezničkim stanicama posmatrali kako se izbjeglice upućuju za Njemačku.

Da, takva optužba postoji. Ja vam međutim mogu iznijeti dvije brojke, koje pokazuju koliko je Austrija pogođena ovim problemom. Hvala Bogu što nam je uspjelo da uhapsimo sve više šleperskih bandi, što znači da su naše službe bile jako aktivne. I pod dva, ove godine očekujemo 70.000 izbjeglica ako ne i više. Ako to prenesete na veličinu naše zemlje i naš broj stanovnika a nas je jedna desetina u odnosu na njemačko stanovništvo, onda ćete vidjeti da smo isto pogođeni kao i Njemačka. Stoga mislim da ne moramo sada zaista da vagamo ko je više pogođen. Činjenica je da u EU postoji 18 zemalja, koje sve zajedno nemaju veći broj izbjeglica od Austrije. Teret se prenio na samo nekoliko zemalja. A ako pogledamo na "balkansku rutu" onda nam postaje jasno da je potrebna zajednička evropska akcija, jer nijedna zemlja pojedinačno ne može riješiti ovaj problem, pa ni Mađarska, Austrija ili Njemačka.

Na koji način se druge zemlje EU, koej nisu neposredno pogođene talasom izbjeglica, mogu ubijediti da prime izbjeglice? Do sada su se one uspješno branile da ih prime.

To će biti jako teško, jer oko 20 zemalja nema interesa da primi bitno veći broj izbjeglica. Tu će biti potrebno mnogo pritiska a diskusija o kvotama biće jedna od najtežih. Ali mislim da ima poglavlja gdje možemo djelovati aktivno. Mi smo naveli pet tačaka, na kojima bi se moglo zajednički raditi. Sve počinje sa razlozima zbog kojih izbjeglice dolaze. Dakle, intenzivnija borba protiv terora Islamske države, stvaranje zaštitnih zona u zemljama iz kojih ljudi bježe, jer mislim da je naš zajednički cilj da ljudi ostanu u svojim zemljama i da tamo budu snabdjeveni na najbolji mogući način, kako ne bi morali da bježe u EU. Mi u Evropi moramo problem Grčke dovesti pod kontrolu, jer dok Grčka ništa drugo ne radi do izbjeglice usmjerava nama, Njemačka, Austrija i Švedska će se stalno suočavati sa sve većim brojem izbjeglica i trajno se nećemo moći nositi s tim problemom.“