Nakon "Bregzita" i pobjede Donalda Trampa, neke teme koje su bile prisutne i ranije samo su dodatno dobile na značaju poput odnosa Srbije i NATO, statusa ruskog humanitarnog centra u Nišu, odnosa u regionu, podrške Rusije određenim političkim snagama u Srbiji su samo dio spektra potencijalnih tema koje su mogle da budu na dnevnom redu tokom razgovora srpske i ruske strane.

„Ako se fokusiramo na bilateralne odnose, možemo reći da tu nismo čuli ništa novo", ocjenjuje za DW Dušan Janjić iz Foruma za etničke odnose. Sergej Lavrov je, reklo bi se, šturo izjavio da će Rusija podržati sve ono što Srbija želi i kako objašnjava Dušan Janjić, to je stav Vladimira Putina još od Minhenske konferencije 2007. godine. „To je zapravo generalni stav Moskve prema malim državama – da podrži ono što te zemlje žele. U ovom slučaju to znači podršku ulasku Srbije u Evropsku uniju, ali uz poštovanje vojne neutralnosti što isključuje članstvo Srbije u NATO."

Srbija-Rusija-NATO

Sudeći prema izjavama šefa srpske diplomatije Ivice Dačića, moglo bi se reći da su geopolitičke teme ipak bile u prvom planu, ističe za DW Vladimir Trapara, naučni saradnik u Institutu za međunarodnu politiku i privredu. „Tu je istaknut značaj ruske podrške kada je riječ o Kosovu  i Republici Srpskoj, a Dačič je rekao da se Srbija neće svrstati u bilo kakav antiruski front, dakle da neće uvoditi sankcije Rusiji i osuđivati je za razne poteze kao neke druge evropske zemlje". A te teme su sada nekako istrčale ponovo u prvi plan, jer su se razne stvari desile u svjetskoj politici, kaže Trapara. „Očigledno je da i Rusija i Srbija očekuju neke promjene u američkoj spoljnoj politici nakon pobjede Donalda Trampa. Ivica Dačić očito očekuje neke pozitivne promjene u tom smislu i zato je možda nešto glasnije nego ranije naglašena ruska podrška Srbiji kada je riječ o Kosovu i Republici Srpskoj."

Dušan Janjić kaže da je bio preveliki optimista, jer se nadao da će ovom prilikom biti donekle razriješena dilema oko statusa ruskog humanitarnog centra u Nišu. „To je očito ostavljeno za neku drugu priliku – i za posjetu ruskog premijera Dimitrija Medvedjeva." Lavrov je, sa druge strane, tokom posjete Beogradu, izjavio da EU traži od Srbije da zatvori taj centar, jer smatra da je riječ o ruskoj špijunskoj bazi. Janjić napominje da je njen značaj potpuno drugačiji i da nema mnogo veze sa špijunažom. „Ta se baza nalazi na par sati leta od centra Bliskoistočne krize. Svaka vojska, pa i američka, bi voljela da ima na raspolaganju jedan takav aerodrom. U tom smislu, Srbija znači ima šta da ponudi kada je riječ o bezbjednosnoj saradnji", kaže Janjić i dodaje da se Dačić hvali nekakvom vojnom donacijom od Rusije, ali se zna da u međunarodnim odnosima nema donacija već ima samo povoljnih kredita za naoružanje.

Srbija za sada ne pokazuje da želi članstvo u NATO, primjećuje Vladimir Trapara, ali isto tako kaže da je iza zatvorenih vrata u Beogradu možda bilo riječi o prijemu Crne Gore u NATO. „Rusija se tome protivi, a mislim da se tome protivi i Srbija, ali u nešto blažoj formi. Mislim da se i tom smislu čeka da se vidi kakav će biti američki stav o tome nakon 20. januara. Lično mislim da je članstvo Crne Gore u NATO loše po Srbiju i ako je to stav i Srbije, čini mi se da bi za takav stav trebalo da traži podršku Vašingtona i nove američke administracije."

Bez dugoročnog programa

Beogradski mediji su, uoči posjete Lavrova, spekulisali da će se na sastancima u Beogradu tražiti da Aleksandar Vučić podrži Tomislava Nikolića kao predsjedničkog kandidata. Lavrov je inače u Beogradu napomenuo da se Rusija neće miješati u unutrašnja pitanja u Srbiji. „To vjerovatno nije formalan zahtjev, ali očito je da on ima izvjesnu rusku podršku: činjenica je da se jednom Tomislavu Nikolići pridaje veliki značaj, da se on proglašava značajnim igračem svjetske politike, to već spada u promo-spotove. Kremlj u suštini nikada ne vodi kampanju za nekoga, ali vidljivo je da se ona sada vodi iz Sankt Peterburga, iz te druge linije. Kako ja vidim – Rusija djeluje vrlo zadovoljno saradnjom s aktuelnim vlastima i mislim da će se to nastaviti bez obzira na to ko bude predsednički kandidat vladajuće stranke", smatra Vladimir Trapara.

Ako se osvrnemo na to šta od Srbije traže s jedne strane Evropska unija i SAD, a s druge Rusija, vidljivo je da se ti zahtjevi nikako ne mogu ispuniti, a da se zadovolje sve strane. Vladimir Trapara kaže da Srbija tu mora krenuti od sopstvenih interesa, koje mora definisati. „A to što tražimo da nam Rusija pomogne kada su naši interesi u pitanju, to ne znači da smo se svrstali na stranu Rusije protiv Zapada. Mislim da je čak i Zapad do sada tolerisao takav stav Srbije, a mislim da će to tek biti slučaj nakon izbora nove američke administracije. Vidjećemo da li će i Evropa pratiti tu promjenu američke spoljne politike."

Dušan Janjić dodaje da polazna tačka moraju prije svega da budu interesi Srbije. „Jer, kako da se postavite ako idete u pregovore sa Kosovom, a ne znate šta dobijate i šta možete da žrtvujete. Ili pričate o vojnoj neutralnosti, a nemate novca da prikrpite ni ovu vojsku. Srbija nema dugoročni program razvoja, program bezbjednosnih struktura, tek nešto radi na pravljenju ozbiljne diplomatije i stoga je u situaciji da osluškuje i da se snalazi. Da improvizuje, kao neki loš džez-muzičar."