Čamac pretrpan izbjeglicama prevrnuo se na putu za Evropu. Utopilo se mnogo ljudi, uključujući i veliki broj djece. Takve drame se uvijek iznova dešavaju na Mediteranu. Posljednja se desila prošle sedmice jugozapadno od grčkog poluostrva Peloponez.

Prema podacima UN-a, od 2014. godine više od 26.000 migranata i tražitelja azila poginulo je ili nestalo u Sredozemnom moru u pokušaju da se dokopaju Grčke, Španije ili Italije. To su brojke i podaci, koje je ministrica unutrašnjih poslova Nancy Fäser ponijela sa sobom u Tunis. Ona je izjavila kako je zbog toga duboko potresena, kao i da želi da radi na stvaranju legalnih migracionih ruta i sklapanju migracionih sporazuma. Osim toga, njemačkoj ministrici unutrašnjih poslova su za vratom njemačke pokrajine i opštine. Lokalni političari iz svih njemačkih stranaka već mjesecima se žale da su  njihovi gradovi i mjesta preopterećeni. Strahuju da bi prihvatanje i zbrinjavanje novih izbjeglica moglo biti previše za njemačko društvo. Njemački ured za izbjeglice i migracije je ove godine zabilježio 125.566 zahtjeva za azil - do sada. To je 76 odsto više nego u istom periodu prethodne godine. Najviše ljudi dolazi iz Sirije, Afganistana i Turske, a slijede Iran, Irak i Gruzija.

Zbog toga je ministrica unutrašnjih poslova Nancy Fäser pod pritiskom. To je vjerovatno jedan od razloga zašto je krenula u posjetu Tunisu. Ona će tamo, zajedno sa francuskim ministrom unutrašnjih poslova Géraldom Darmaninom, razgovarati s predsjednikom Tunisa Kaisom Saiedom i ministrom unutrašnjih poslova Kamelom Fekihom. Teme su promocija legalnih migracionih ruta, posebno za potrebe školovanja, obuke i rada. U Ministarstvu spoljnih poslova u Berlinu govore o "partnerstvu talenata". Ministrici su posebno važne teme: suzbijanje krijumčarenja ljudi, unapređenje spasavanja na moru i saradnja u oblasti policijske obuke. Tema "procesa povratka" migranata, koji nemaju šansi da dobiju azil ili je njihov zahtjev odbijen će također biti posebno važna za njemačku ministricu: ljudi bez prava na boravak u Njemačkoj trebaju se „dobrovoljno" vratiti, a procese treba ubrzati.

Davanje i uzimanje

Putovanje je povezano sa naporima predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen, koja je sedmicu ranije pokrenula ofanzivu. Cilj je da se Tunis, ekonomski bolesna država Magreba, unaprijedi u strateškog partnera. Zauzvrat, vlada u Tunisu bi trebala spriječiti da se tako veliki broj migranata preko Sredozemnog mora prebacuje u EU. Prema navodima Agencije EU za zaštitu granica - Frontex, Tunis je sada postao glavna tranzitna zemlja za migrante. Više od polovine izbjeglica, koji su se dokopali Italije, stiglo je čamcima iz Tunisa. Na dogovor o "partnerskom paketu" još se čeka. EU nudi paket pomoći vrijedan milijardu eura, program Erasmus za tuniske studente i partnerstva sa kvalifikovanom radnom snagom. Zauzvrat, Tunis bi trebao bolje kontrolirati svoje granice. "Radit ćemo na operativnom partnerstvu u borbi protiv krijumčarenja ljudi", poručili su iz EU i dodali: "Pomoći ćemo Tunisu i u upravljanju granicama."

Zavisnost od autokrata?

Ova „ofanziva šarma" takođe izaziva kritike. Tunis se nekada smatrao svjetionikom nade u pogledu demokratizacije. Ali, pokazalo se da predsjednik Saied vlada na sve autoritarniji način, hapseći političke protivnike i podstičući neraspoloženje prema migranatima iz drugih afričkih zemalja. Tu su i ekonomski problemi u zemlji. Kritičari kažu da je nakon sporazuma između EU i Turske , koji je s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom potpisan 2016. sada na redu sporayum sa predsjednikom Tunisa. Kako bi zadržala migrante podalje od evropskih obala, EU se upušta u ovisnost od autokratskih šefova vlade i tirana. Istraživač migracija Ruud Koopmans, s druge strane, pozdravlja putovanje njemačke ministrice unutrašnjih poslova u Tunis. Dobro je što Nancy Fäser podržava inicijativu predsjednice EK Ursule von der Leyen za pregovore sa Tunisom, državom Magreba. Sa Koopmanove tačke gledišta, migracioni sporazumi sa trećim zemljama su neophodni kako bi došlo do sprovođenje reformskih planova na polju politike azila EU.

Win-win situacija?

Zemlje EU su prije desetak dana dogovorile pooštravanje Zakona za azil. Tako bi se zahtjevi migranata za azil, koji dolaze iz zemalja porijekla sa stopom priznavanja manjom od 20 posto, trebali provjeravati već na vanjskim granicama EU. Oni koji traže zaštitu trebalo bi da ostanu u strogo kontrolisanim prihvatnim objektima. Svako, ko nema šanse za azil, ne bi trebao da ulazi u zemlju EU već bi ga trebalo odmah vratiti nazad - po ubrzanoj proceduri.

Koopmans sumnja da će to funkcionirati bez sporazuma o readmisiji odnosnu prihvatu vraćenih izbjeglica s trećim zemljama kao što je Tunis. Postoji i zabrinutost: da će ljudi ostati zaglavljeni u kampovima - na duže vrijeme i pod nehumanim i neprihvatljivim uslovima, sličnim u "hotspotovima" u Grčkoj. Od sporazuma sa zemljama poput Tunisa, Koopmans očekuje "win-win situaciju". On smatra kako bi takve zemlje mogle dobiti legalne kvote za dolazak ekonomskih migranata i studenata u EU. Takve kvote bi bile veliki poticaj jer bi stručna radna snaga iz Tunisa, koja bi se zaposlila u zemljama EU, mogla slati novac svojim porodicama u domovini. Zauzvrat bi odbijeni migranti morali biti vraćeni u Tunis s vanjskih granica EU - čak i oni, koji su samo prošli kroz Tunis i kojima je ova zemlja služila kao tranzit. Koopmans se nada da će tako manje ljudi zatražiti usluge od trgovaca ljudima na opasnim putovanjima brodom u Italiju, jer više neće biti poticaja za to.

Opasnost od političkih ustupaka

Koopmans ne misli da je dobra ideja namamiti zemlje poput Tunisa novcem na takve sporazume. Postoji opasnost što bi na taj način EU lako mogla biti ucijenjena. Drugačije je situcija kada bi se pregovori o migracijskoj politici vodili na ravnpravnom nivou, zato što bi obje strane mogle imati koristi od dogovora o kvotama za ekonomske migrante. Istraživač migracija Koopmans također upozorava na opasnost od političkih ustupaka tuniskom predsjedniku Saiedu. „Važno je insistirati da se zemlja vrati u demokratske okvire. U suprotnom mogu nastati neželjeni efekti", kaže Koopmans. Posljedica toga bi bila da sve više, a ne manje ljudi napušta zemlju i putuje u EU preko Mediterana.

I organizacije za ljudska prava poput Pro Asyl kritiziraju planirani sporazum o migraciji. Oni strahuju da takva saradnja ima za cilj odvraćanje izbeglica i da se ne fokusira na njihovu zaštitu. U slučaju postojeće saradnje, kao što je sa Turskom ili libijskom Obalskom stražom, bilježe se ozbiljna kršenja ljudskih prava koja se stalno ponavljaju. Pritom EU ništa ne poduzima protiv toga. Ono što na papiru znači sigurnost granica, često u praksi odnosno na terenu znači nasilje nad ljudima koji bježe i kršenje ljudskih prava. Pro Asyl pretpostavlja da se ljudi u bijegu nakon toga često odlučuju na još opasnije rute. Rezultat je više umjesto manje nesreća na čamcima na Sredozemnom moru sa fatalnim posljedicama.

Pro Asyl također ne očekuje ništa dobro od planiranih ubrzanih procedura na vanjskim granicama EU. To se, prije svega, odnosi na prisilna vraćanja migranata, kojima se, kako smatraju u ovoj organizaciji, krši međunarodno pravo jer se prijeteća kršenja ljudskih prava ne mogu adekvatno provjeriti. Pravedne procedure nisu moguće, ako su ljudi, koji traže zaštitu, ciljano izolovani i ne dobijaju nezavisnu podršku, smatra Pro Asyl..

Njemačka  ministrica unutrašnjih poslova Nancy Fäser, koja nakon izbora u  Hessenu u oktobru želi postati premijerka, brani kompromis EU o azilu, koji je ona ispregovorala. Alternativa je da se na vanjskim granicama EU nastavi raditi po starom. A da li se planovi o readmisiji sa Tunisom mogu implementirati, vjerovatno će zavisi kako od njemačke ministrice, tako i od pregovaračkih vještina EU.

ARD-Tagesschau/jr

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu