Lejla Kalamujić je različitim književnim povodima često boravila u Berlinu. No na Internacionalni literarni festival je ove godine pozvana po prvi put, što joj je posebna radost i čast, priča 44-godišnja književnica za DW. I s pravom, ova međunarodna literarna smotra je u 24 godine svog postojanja ugostila više od 2500 književnika iz cijelog svijeta, među njima i takve literarne veličine poput nobelovaca Güntera Grassa, Doris Lessing, Herte Müller i Orhana Pamuka.

Lejla Kalamujić učestvuje na dvije literarne večeri zajedno sa kolegicama sa područja tzv. Zapadnog Balkana, Rumenom Bužarovskom, Dianom Çuli, Barbarom Delać, Barbi Marković i Adelinom Tërshani.

"Neke do njih naravno poznajem lično, s drugima sam u kontaktu. Veže nas mnogo toga. Mi smo autorice, ali i feministkinje. Veliko mi je zadovoljstvo da se upravo u ovom sastavu prezentiramo u Berlinu. A to možemo da zahvalimo i Vladimiru Arsenijeviću, piscu i programskom uredniku beogradskog literarnog festivala "Krokodil , koji je jedan od kuratora berlinskog festivala", kaže Lejla.

Pisanje od rane mladosti

Lejla Kalamujić je rođena 1980. godine u Sarajevu, studirala ja na tamošnjem Filozofskom fakultetu. Oduvijek je, kaže, voljela čitati a sama je ozbiljnije počela pisati sredinom dvadesetih godina svog života:

"Mnogi pisci počinju sa pisanjem poezije, no ja sam voljela kratke priče i ostala sam uglavnom kod njih. Prva knjiga kratkih priča ´Anatomija osmijeha´ mi je objavljena 2008., druga ´Zovite me Esteban´ 2015.  godine. Ona je, pored objavljivanja u Srbiji, Hrvatskoj i Makedoniji, prevedena i na engleski, talijanski, poljski te na njemački jezik zahvaljujući  prije svega mojoj angažovanoj prevoditeljici Marie Alpermann, koju sam upoznala na Sajmu knjiga u Leipzigu.", priča Lejla.

Knjigu je za njemačko govorno područje 2020. godine objavila  izdavačka kuća "Eta" pod nazivom "Nennt mich Esteban". Autofikcionalna proza, zbirka od 19 priča u kojima glavna junakinja veoma potresno piše o svom odrastanju u predratnom, ratnom i poslijeratnom Sarajevu, dobila je brojne pohvale literarnih kritičara, bila nominovana za Evropsku nagradu za književnost, te nagrađena književnom nagradom Istarske županije 'Edo Budiša'. I njena knjiga "Požuri i izmisli grad" je također prevedena na njemački pod nazivom "Denk dir die Stadt".

Pored literature i pozorište velika ljubav

Druga velika strast agilne Sarajke je pozorište. Napisala je i svoju prvu pozorišnu dramu pod nazivom "Ljudožderka ili kako sam ubila svoju porodicu", koja tematizira raspad jedne porodice kroz prizmu raspada Jugoslavije. Predstava je postavljena na pozorišne daske Narodnog pozorišta u Zenici a imala je i svoju prezentaciju u uglednom berlinskom pozorištu "Deutsches Theater". "Objavila sam i knjigu drama, možda će i ona biti prevedena i objavljena na njemačkom", najavljuje Lejla Kalamujić.

Poseban angažman za kvir-populaciju

Ova svestrana autorica važi za jednu od najuglednijih kvir-književnica na području bivše Jugoslavije. Trenutno radi i u istraživačkom timu pod pokroviteljstvom sarajevskog Otvorenog centra, koji vodi muzičar Damir Imamović.

"Mi već par godina obilazimo sarajevske arhive i pokušavamo ući u trag kvir-istorije BiH i to istraživanje će do kraja godine rezultirati objavljivanjem jedne knjige, objašnjava.

O položaju kvir-ljudi u BiH i regiji kaže:

"Mene često nazivaju i aktivistkinjom, no ja se ograđujem od toga. Ja to radim kroz umjetnost, to je drugačije od ljudi koji izlaze na ulice i možda zbog toga dobijaju svakodnevne prijetnje. No, situacija se mijenja na bolje. U Sarajevu već pet godina imamo Parade ponosa. Ja sam odrasla, zrela osoba ja sam izborila svoje bitke, ali pitanje je kako neka mlada bića prolaze kroz svoje borbe, kako će oni biti prihvaćeni u svojim sredinama. No, to nije samo problem tzv. Zapadnog Balkana, to je tako i u drugim evropskim zemljama, pa i u Njemačkoj. Dakle , ta borba još uvijek traje".

Angažman za žene

Lejla Kalamujić je i feministkinja. U Sarajevu sarađuje sa ljevičarskim feminističkim kolektivnim udruženjem "Crvena" i njihovim  portalom feministika.ba. Brine je, kako je ona naziva, retradicionalizacija društva u BiH, jačanje patrijarhata izazvane smjenom ideologija i režima.

Na literarnom festivalu u Berlinu sa svojim kolegicama sa Zapadnog Balkana diskutuje i o ulozi žena u današnjem svijetu.

Jedno od pitanja je da li žene mogu promijeniti svijet? "To je veliko filozofsko pitanje, no one su ga i dosad mijenjale. Jedno je sigurno:  sa više žena na vlasti bi svijet sigurno bio mirniji i bolji", zaključuje Lejla Kalamujić. 

Pratite nas i na Facebooku, preko "X", na Youtubeu, kao i na Instagramu