"Ni u kojem slučaju ne želim u novi smještaj. Ja želim otići sa Lezbosa," kaže Reza. Ovaj mladi Afganistanc govori na engleskom. Kao i hiljade drugih izbjeglica, on je također zaglavljen na obali između glavnog grada otoka Mytilina i malog sela Panagiouda, smještenog u zaljevu okruženog kafićima i restoranima. Na drugoj strani zaljeva se može vidjeti niz postavljenih šatora. Na mjestu nekadašnjeg vojnog poligona grčka Vlada u suradnji sa UNCHR-om od subote postavlja privremeni kamp. 300 beskućnika je tamo već smješteno. Uskoro bi trebalo biti mjesta za sve. "Ja se ovdje osjećam mnogo sigurnije," kaže jedan Sirijac, koji je među prvim izbjeglicama koje su se dobrovoljno preselile u novi smještaj.

No za Rezu to nije alternativa. On je dobro raspoložen. "Ja dva dana nisam jeo", kaže i smije se. Nada da će napustiti Lezbos je veća od gladi ili straha. Tako je brojnim ljudima koji su na glavnoj saobraćajnici sagradili svoj vlastiti, privremeni smještaj. Ovaj provizorni smještaj nije pak postavljan kao u kampu koji je formirala vlada. Ovdje vlada haos. Grčka vojska, koja je zapravo nadležna za raspodjelu hrane, je to pak prepustila nevladinim organizacijama koje na otoku nisu omiljene. Pri tome je na početku dolazilo do dramatičnih scena. Kroz to područje voze minibusevi, vrata se otvore i žedni ljudi koji satima borave na vrućini vide vodu u vozilu. Oni počinju trčati za vozilom. Preopterećeni volonteri pokušavaju povicima zadržati izbjeglice. Oni bacaju boce u masu. Ljudi se pak tuku da bi došli do boce. Jedna žena leži bez svijesti. Jedan muškarc je slomio ruku. 

Bez strukture - bez sigurnosti

Za ovakvu vanrednu situaciju nevladine organizacije nisu bile dovoljno opremljene, ni obučene. Ipak one uče. Narednog dana formiraju ljudski lanac i uspijevaju barem donekle organizirati urednu raspodjelu hrane. U nedjelju su pakovale hranu, kruh i voće u porcijama u vrećice kako bi sve bolje strukturirale. Brojni volonteri su visokomotivirani. Oni su nisu plaćeni i dolaze ovdje pomagati pri čemu zauzvrat dobijaju smještaj i troškove putovanja. Mladi ljudi iz brojnih zemalja rade skupa kako bi brojnim propustima europske azilantske politike i organizatorskom haosu grčkih vlasti suprostavili barem malo humanosti.

"Prvi dani nakon požara su bili teški. Ljudi su bili svuda, ulice su bile blokirane. Bilo je teško doći do njih", kaže Henk Dinkelman, volonter organizacije Euro Relief, koji je već ranije u kampu Morija bio zadužen za smještaj i također nakon požara organizirao osnovnu opskrbu. "U Moriji smo raspolagali neophodnim strukturama za organizaciju raspodjele hrane", kaže on. No pod ovim okolnostima je potrebno vrijeme da bi se sve ponovo uspostavilo. "Trenutno koristimo automobile, ali naravno potrebna je određena oprema kako bi se sve bolje organiziralo", kaže on. 

Pri tome bi im mogla koristiti profesionalna pomoć. Nakon pet dana grčka vlada je uspjela postaviti šatore i staviti na raspolaganje mjesta za spavanje. Angažiran je Catering-servis. Ipak to nije dovoljno da se stave na raspolaganje provizorni toaleti i obezbijedi okolnostima prilagođena osnovna opskrba. I to ni uz pomoć vojske koja je u stanju pripravnosti i nakon proglašenja vanrednog stanja zapravo ima glavnu riječ. 

Od nedjelje je novinarima zabranjen pristup ulicama na kojima se nalazi veliki broj izbjeglica i migranata. Već prvih dana su kamermani morali svoje automobile parkirati iza prvih barijera i ostatak puta preći pješka. Postavljanjem novog, privremenog kampa sloboda kretanja pripadnicima medija će biti ograničena. Neki zaobilaze barijere i dolaze do područja gdje su šatori. Durgi su pak već od ranih jutarnjih sati sa izbjeglicama. 

Ograničen pristup novinarima

Od sada za novinare zvanično postoje još samo vođeni obilazak privremenog kampa i izjave odgovornog ministra. Grčki ministar migracija, Notis Mitarakis, objašnjava: "Od prvog dana naš prioritet je bila sigurnost svih uključenih, tražitelja azila i lokalnog stanovništva. Nakon što smo omogućili tu sigurnost i kontinuiranu opskrbu hranom, vodom i medicinsku opskrbu, već smo omogućili nekoliko hiljada mjesta za spavanje u ovom privremenom kampu."

Skoro bi mogao nastati dojam kao da se preko noći dogodilo čudo. Ipak izvještaji novinara, koji su uspjeli ući u blokiranu zonu, pokazuju scene slične onima iz prethodnog dana. Stalno dolazi do nove ljutnje među izbjeglicama. Neke ciljano proviciraju službenike. Nasilje dovodi do najveće pažnje.

Lezbos plaća za Europa

Nakon razornog požara u Moriji Brisel i Atena su najavili gradnju novog kampa na otoku. Na Lezbosu to ne želi niko. No čini se da vlade u Zapadnoj Europi to slabo interesira. Skoro niko ne želi primiti izbjeglice. Zabrinutost postoji oko toga da bi to ohrabrilo izbjeglice i na drugim otocima da i tamo zapale kampove kako bi konačno bile smještene u zemlje u kojima bi im se mogla ponuditi perspektiva. Pri tome je rok da se pronađe rješenje koje bi spriječilo slike poput onih sa Lezbosa već odavno isteklo. No geografsko stanje ne omogućava Grčkoj da ignorira problem. Jedno je sigurno: izbjeglice će dolaziti i u budućnosti. Tada će jedan novi kamp teško biti dovoljan da se oni, kojima je zaštita potrebna, drže izvan europskog vidokruga.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android