Tajming nije mogao biti gori. Samo nekoliko dana uoči druge godišnjice od eksplozije u bejrutskoj luci, u kojoj je poginulo 216 i ozlijeđeno 6.000 ljudi, te uništeni domovi 300.000 stanovnika, došlo je to urušavanja silosa za žito, smještenih u sjevernom dijelu luke - uz glasnu tutnjavu i tresak. Samo ovaj put nije bilo stradalih.

No zvuk, koji je pratio urušavanje, nalikovao je eksploziji. Vatra i oblaci dima podsjetili su na traumu od 4. avgusta 2020., kada je u luci detoniralo 2.750 metričkih tona amonijevog nitrata.

"Kao da nisu prošle dvije godine", kaže William Noun - stanovnik Bejruta, koji je u eksploziji 2020. godine izgubio brata Joea Nouna. "Još uvijek osjećam istu tugu kao i prvog dana". Do urušavanja silosa, visokih 50 metara, došlo je nakon višesedmičnih požara izazvanih fermentacijom žita, koje se zapalilo na ljetnim vrućinama. Libanski ministar javnih poslova i saobraćaja Ali Hamieh, koji je nadležan za luku, odbacio je optužbe da vlada nije poduzela ništa da spriječi katastrofu, nakon što je prije tri sedmice izbio požar.

"Stručnjaci su nam rekli da je nemoguće izvaditi pšenicu zbog krhke strukture silosa", rekao je Hamieh, dodajući da će vlada pokušati sačuvati sigurnije dijelove preostale strukture.

Preživjeli htjeli zadržati silose kao spomen

Oko silosa, koji su zaštitili dijelove Bejruta od još većeg razaranja tokom eksplozije 4. avgusta 2020., vođena je kontroverzna debata. U aprilu je libanska vlada odobrila njihovo rušenje, nakon što je stručna ekspertiza pokazala da bi se mogli urušiti.

Ali, mnogi preživjeli, kao i porodice stradalih, tvrdili su da bi silosi mogli sadržavati dokaze za sudsku istragu o eksploziji 2020. godine. Neki su željeli i da silosi ostanu kao spomen obilježje. Za mnoge Libanonce oni su simbol korupcije i kronizma (dodjela poslova i drugih pogodnosti  prijateljima i rodbini - op.red.) vladajuće elite koja je, između ostalog, odvela zemlju u razornu finansijsku katastrofu.

Liban u "potpunom kolapsu"

Ekonomski gledano, libanska funta (koja se naziva i lira) nalazila se u slobodnom padu, sa stopom inflacije do 90%. S druge strane, veliki dijelovi stanovništva su osiromašili. Kao rezultat rata u Ukrajini, Maroko - veliki uvoznik pšenice - također bi se mogao suočiti sa značajnim nedostatkom brašna. "Već vidimo duge redove ispred pekara", rekla je za DW Anna Fleischer, voditeljica ureda Fondacije Heinrich Böll u Bejrutu. Za nju je očito da Liban nije u krizi, već da doživljava "potpuni kolaps". Zbog toga su zemlji potrebne dalekosežne reforme, a ne "kozmetičke mjere". Kako bi građani povratili neku vrstu povjerenja u vladajuću klasu trebalo bi najprije doći do promjene političkih prilika.

Mohamad Hage Ali, saradnik Bliskoistočnog centra Malcolm H. Kerr Carnegie u Londonu, za DW. kaže da se „kriza u Libanu pogoršala, kako na političkom, tako i na sudskom i ekonomskom planu". On dodaje da su "izbori 2022. rezultirali nestabilnim parlamentom (nijedna stranka nije osvojila većinu op. red.), što uzrokuje kašnjenja u formiranju nove vlade, a možda čak i u izboru novog predsjednika".

On sumnja da bi sljedeći libanski predsjednik imao bilo kakvog interesa za nastavak istrage o eksploziji u luci. "Najizgledniji kandidat do sada, Soleiman Frangieh, štiti bivšeg libanskog ministra javnih poslova i saobraćaja Youssefa Fenianosa, koji je u centru istrage. ", kaže Hage Ali.

Istraga i optužbe za opstrukciju

Tokom posljednje dvije godine, istraga je praćena optužbama o sistematskoj političkoj opstrukciji. Hezbollah, kao jaka politička i vojna skupina u zemlji i njeni saveznici navodno su prednjačili u nastojanju da ometu istragu. Vodeći istražni sudija Fadi Sawan smijenjen je, nakon što je optužio tadašnjeg premijera Hassana Diaba i trojicu bivših ministara za "namjerno ubistvo i nemar, što je dovelo do smrti desetina ljudi" nakon eksplozije u luci. Istraga drugog istražnog sudije Tareka Bitara je posljednjih osam mjeseci na ledu. U međuvremenu, Kasacioni sud odlučio je da se najprije treba popuniti nekoliko upražnjenih mjesta sudaca. No, imenovanja treba najprije potpisati ministar pravosuđa, a zatim odobriti ministar finansija, koji je usko povezan s predsjednikom parlamenta Nabihom Berrijem iz pokreta Amal, koji je saveznik Hezbollaha.

"Za budućnost zemlje važno je zahtijevati da Tarek Bitar nastavi svoj rad i objavi svoje prethodne izvještaje", smatra Anna Fleischer iz Fondacije Heinrich Böll. Međutim, ona je itekako svjesna činjenice da bi - čak i kada bi Bitar mogao nastaviti svoju istragu – to radio samo u granicama koje su mu postavljene. Ipak, kaže ona, "bilo bi vrlo, vrlo važno da nastavi svoj rad, kako bi pokazao da postoji interes za razjašnjavanjem slučaja".

'Dvije godine pune boli i bijesa'

"Protekle dvije godine bile su pune boli i bijesa", kaže za DW Melvine Khoury, koja je u eksploziji zadobila povrede lica i ramena. Teško joj je povjerovati da se ljudi koji su odgovorni za njene patnje kandidiraju na izborima dok ona leži u bolničkom krevetu i bori se sa bolovima nakon operacije.

Lama Fakih, direktorica Human Rights Watcha za Bliski istok i Sjevernu Afriku kaže da je teško povjerovati da niko od vladinih dužnosnika, poput tadašnjeg privremenog premijera Hassana Diaba, nije pozvan na odgovornost. Istovremeno, 10 do 20 civilnih lučkih radnika drži se u pritvoru od eksplozije. Oni nemaju šansu da se brane sve dok je istraga na čekanju, dodaje Fakih za DW. Kako stvari stoje, ona se boji da se "situacija neće promijeniti u skorije vrijeme".

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu