Ovako bi to moglo biti: rat u Siriji u koji se na ružan način umiješao libanski Hezbolah, udario je na Liban – i tamošnji birači se nadaju da će baš taj Hezbolah moći da se izbori sa posljedicama rata. Prema prvom prebrojavanju glasova, Hezbolah je, zajedno sa svojim saveznicima, osvojio više od polovine sjedišta u libanskom parlamentu.

Sada bi ta partija trebalo da sredi haos kojem je prije toga i sama doprinijela. Hezbolah bi trebalo da nađe rješenje za probleme pred kojima se zemlja našla prije svega zato što se u njoj nalazi milion i po sirijskih izbjeglica. Smještaj, snabdijevanje i tržište rada: Liban sa svojih šest miliona stanovnika nikako nije u stanju da se izađe na kraj sa tolikim brojem izbjeglica. Jeste da je više desetina hiljada Sirijaca napustilo tu zemlju. No, Komesarijat UN za izbjeglice je nedavno saopštio da je vrlo moguće da oni to nisu učinili dobrovoljno.

Sigurno je i da je ne mali broj birača glasao za Hezbolah zato što se nada da će suzbiti korupciju koja cvjeta u državi. No, glavni problem su izbjeglice. Većina Sirijaca nije napustila zemlju zbog džihadističkih terorističkih bandi tipa „Islamske države", već iz straha od Asadovog režima – onog za čiju pobjedu je Hezbolah poslao hiljade boraca u tu susjednu zemlju.

Hezbolah je odgovoran i za jedan drugi neprijatan razvoj situacije na Bliskom istoku. Ta partija je tvorevina Irana koji je finansira sa oko 800 miliona dolara godišnje. Nije teško pretpostaviti da Iran to ne radi iz čisto prijateljskih pobuda. Zato Hezbolah mora da se oduži – tako što njegove paravojne formacije režimu mula oslobađaju put u pravcu Izraela.

Iran je, zbog nuklearnog sporazuma, stekao određenu snagu koju sada investira u imperijalne projekte na Bliskom istoku, ali prije svega u borbi protiv Izraela, pa i uz pomoć Hezbolaha.

Tako su se libanski birači velikim dijelom opredijelili za stranku koja, blago rečeno, na spoljnopolitičkom planu nije baš upala u oči konstruktivnim stavom. Naprotiv: trenutno nastupanje partije u njenim uporištima, uključujući bezbrojnu uniformisanu djecu, stvara utisak da ona radi na nekom moćnom ideološkom projektu. Ima dobrih razloga za sumnju u to da će to dobro da se završi.

Neki izraelski političari su u prvim reakcijama već saopštili da će ubuduće između Libana i Hezbolaha da vide znak jednakosti. To može i ovako da se posmatra: Libanci su se pretvorili u taoce svoje najveće naoružane grupe. Njen trijumf je vijest loša da lošija ne može biti.

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android