Trebao je to biti „svjetski događaj u centru Berlina". Ta procjena je opravdana s obzirom na reakcije i medijsko izvještavanje u zemlji i inostranstvu o otvaranju „liberalne džamije“ u evangelističkoj crkvi u berlinskoj četvrti Moabit.

Predstavnici medija iz cijelog svijeta su htjeli prisustvovati događaju u okviru kojeg je njemačko-turska pravnica i borac za ženska prava Seyran Ates predstavila javnosti reformski projekat u obliku integrativne džamije. Ibn Rušd Gete džamija bi trebala biti otvorena za sve muslimane: konfesija i seksualna orjentacija pri tome nemaju nikakvu ulogu.

Osim toga, u jedinstvenoj bogomolji u Njemačkoj rodna segregacija prilikom obavljanja molitve je izričito zabranjena. Muškarci i žene mogu obavljati molitvu jedno pored drugog. Prvi džumu (molitva koja se obavlja samo petkom) su zajedno predvodili muškarac i žena. I još nešto što je vrlo važno za uzbuđene debate o islamu: „imamkinja" ne nosi maramu.

Liberalni islam za nemuslimansku većinu?

Negativne reakcije iz zemalja u kojim uglavnom žive muslimani ne predstavljaju nikakvo iznenađenje. U najmanju ruku ne zbog toga ako poznajete represivnu realnost u tim zemljama. To važi za Egipat i Tursku u kojim su protesti protiv berlinske džamije  posebno oštri. U obje ove zemlje su vjerske instance pod političkim okriljem.

Zanimljivije reakcije od onih iz islamskog svijeta su reakcije koje dolaze iz Njemačke. One su uglavnom bile pozitivne. Skoro svi mediji su hvalili novi objekat kao mjesto za otvorenost prema svijetu i emancipaciju islama. Kao što se i očekivalo veoma konzervativni krugovi, akteri koji su kritični prema islamu i interesne grupe, model ovakve džamije vide kao alternativu krajnje konzervativnim islamskim udruženjima. Prema njihovom mišljenju samo „takav islam“ odgovara Njemačkoj.

Međutim, za vrijeme prevelikog oduševljenja u medijima i politici treba imati na umu dva osnovna problema.

Prvo: Takozvani „liberalni islam" se sastoji od pojedinaca i javnih ličnosti bez značajnih struktura. U Njemačkoj u međuvremenu postoji više civilno društvenih inicijativa liberalnih muslimana, međutim, njihove organizacije su sve malobrojnije kao i sposobnost priključivanja konzervativno muslimanskom Mainstreamu.

Drugo: Akteri liberalnog islama su do sada sadržajno ostali vrlo nejasni. U pravilu se definišu protiv odbijanja konzervativnog islama. U suštini je to premalo da bi se napravili veliki učinci.

Poštivati pluralnost muslimana

Otvaranje Ibn Rušd-Gete džamije je hrabar i korak vrijedan pažnje. Međutim, takve liberalne džamije su samo u Njemačkoj novi fenomen. Slični projekti odavno postoje u Velikoj Britaniji i SAD.

Heterogeni nosioci liberalnog islama su davno prije otvaranja džamije trebali objasniti na kojim islamskim principima baziraju svoje liberalno shvatanje vjere. Morali su recimo pokrenuti suštinsku raspravu o ulozi šerijata u sekularnoj pravnoj državi. To bi sigurno bilo od velike pomoći za razlikovanje prihvatljivih i neprihvatljivih aspekta šerijata.

Drugim riječima: kao što se turski Diyanet poziva na „osnovna načela islamskog vjerovanja“ , liberalni muslimani su svoja nastojanja trebali temeljiti na tačnim islamskim izvorima.

Islam pod kontrolom države nije vjerodostojan

Niti mali odaziv na muslimanski protestima za mir i protiv terorizma u Kelnu, niti negativne reakcije na otvaranje berlinske džamije nisu dokaz za nesposobnost reforme islama. Vidna su reformska nastojanja muslimanskih aktivista širom svijeta. Međutim, borba za pravo „tumačenja islama“ se u međuvremenu skoro svuda vodi punom snagom.

Političarima bi bilo pametnije da ne ističu bilo koju verziju islama, niti liberalnu, niti konzervativnu. Državnim protežiranjem ili kontrolisanjem islam postaje nevjerodostojan i neće biti dostojan pluralističke demokratije.

Za dalji razvoj islama u Njemačkoj bi bilo bolje da se poštuje realno postojeća pluralnost muslimana i njihovo različito shvatanje islama u okviru našeg demokratskog društve i da se i dalje podržava njegovo instucionalizovanje.