"Mi protestujemo u ime svih nevinih građana, koji su na ulicama mirno izražavli svoj stav protiv paravojnih milicija i za to dali svoje živote", kazala je studentkinja Vad Mizdavi. Ona, kao i stotine drugih žena na Alžirskom trgu u centru Tripolija, traži razoružavanje paravojnih snaga i jačanje vojske i policije. "Krv demonstranata nije prolivena uzalud", uzvikivale su demonstrantkinje. Ova prezentna energija demonstrantkinja iznenađuje, posebno ako se uzme u obzir da upravo taj mrak koji je ponovo zadesio Libiju ograničava slobodu kretanje žena.

Potpisi za povlačenje paravojnih snaga

Vad prikuplja potpise za peticiju koju će proslijediti vladi. A ona, kao i mnogi drugi stanovnici Libije, smatra da vlada ne postupa dovoljno oštro protiv naoružanih grupa. Koliko je to pak neophodno pokazali su i najnoviji sukobi u u glavnom gradu. Nasilje je eskaliralo nakon mirnog protesta protiv paravojnih snaga. U glavnoj četvrti Tripolija su pripadnici jedne naoružane grupe iz Misrate pucali po demonstrantima. Prema zvaničnim podacima smrtno je stradalo 43 ljudi, a više od 450 ranjeno.

Kao glavni razlog sukoba borbenih trupa iz Misrate jeste taj da ne žele da odustanu od borbe za glavni grad. U međuvremenu su u defanzivi i povukli su se prema istoku. Napušteno uporište, gdje su nekada bile javne ustanove i vile nedaleko od zgrade parlamenta, sada nadgledaju samo snage iz Tripolija. Ljudi koji stoje na punktovima ne žele da kažu ime svoje jedinice i samo kratko odgovore: "Mi smo vojska!"

Načelnik Generalštaba Vojske Libije je početkom ove sedmice naredio da sve trupe koje nisu iz Tripolija napuste četvrti glavnog grada i zadužio lokalne jedinice vojske da preuzmu ulogu onih koji će nadgledati kvartove libijske prestonice. I od tada se na odjećama vojnika ne mogu vidjeti njihove ranije revolucionarne oznake, odnsono kojim grupama su pripadali. Stanovnici su skeptični ali ipak imaju snage za ironične komentare i poneki kažu: "Mi smo oborili sve rekorde: još nijedna država na svijetu nije za tri dana osnovala vojsku!" Jer, Libija nakon svrgavanja bivšeg predsjednika Muamera Gadafija još uvijek nema nezavisne snage bezbjednosti već jedan splet rivalskih poluzvaničnih snaga bezbjednosti.

Borbe sa ogromnim posljedicama i za privredu i za politiku

Borbe su za sada prestale ali ovaj trenutni prividni mir visi o koncu. Nakon što su razbješnjeli borci prekinuli zasjedanje vlade i natjerali u bijeg premijera Alija Zeidana, pregovori vlade i odgovornih iz Misrate se moraju prekinuti. A bez političkog jedinstva nema šansi ni za postizanjem primirja.

Misrata nije važna samo institucionalno već i ekonomski. Ovaj lučki grad udaljen 200 km istočno od Tripolija je najveća komercijalna luka i zona slobodne trgovine. Trenutni sukobi ugrožavaju interese i inostranih kompanija. Jer, preduzentici iz Misrate koji posluju i u Tripoliju sada strahuju od odmazde.

No, problemi Libije su mnogo veći nego što je ovaj trenutni sukob. Osim Misrate i druge regionalne sile smatraju da polažu pravo na uticaj u glavnom gradu. Do kraja godine ističe rok do kada bi nevladine brigade morale da budu demobilisane. Ali, Libija je od toga još prilično daleko. Posmatrači kažu kako je Libija od samog početka radila pogrešno, a sada je teško korigovati greške koje su učinjene u samom startu. Politčka ubistva i otmice su sve rasprostranjeniji. Narod strahuje. Sin ministra odbrane se od prije mjesec dana vodi kao nestao. Najvjerovatnije se nalazi u rukama paravojnih milicija koje tako pokušavaju da natjeraju ministra da podnese ostavku.

Autori: Valeri Stoker / Svetozar Savić

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić