„Ako bude potrebno, i ja ću posegnuti za oružjem i braniti svoju zemlju”, kaže Kristijonas Vizbaras. Odlučno promatra trg Lukiškių u centru Vilniusa, a pogled mu se zaustavlja na velikoj zastavi s litvanskim grbom na kojoj se nalazi Vytis, „bijeli vitez“ u punoj borbenoj opremi.

Vizbaras je zapravo biznismen i zajedno s braćom vodi litvansku firmu za proizvodnju lasera Brolis. No sad preko vikenda osim toga odlazi i u šumu gdje uvježbava borbene aktivnosti za slučaj invazije na Litvaniju. „Znam da ljudi u zapadnoj Europi govore da se to neće dogoditi. Ali vjerujte mi: Mi puno bolje poznajemo Rusiju“, kaže.

Vizbaras je od samoga početka krize u Ukrajini član Lietuvos Šaulių Sąjunga, takozvane Unije strijelaca. Ona je nakon vojske i dobrovoljačkih jedinica treća linija litvanske obrane. Ta je udruga osnovana već 1919. godine. U proteklih je nekoliko tjedana broj kandidata porastao za trećinu: advokati, liječnici, inženjeri, državni službenici, zaposlenici i poduzetnici poput Vizbarasa žele biti spremni ako Rusija umaršira u Litvaniju.

„Ako u nekom selu ima samo jedan ili dva policajca i ako Rusija ondje postavi deset „zelenih čovječuljaka“ (vojnika bez ikakvih oznaka), ondje će izbiti kaos“, kaže taj 30-godišnjak. „Zato nam i trebaju lokalne brigade koje će ih držati u šaci dok ne stigne prava vojska.“

Što se dogodi u Kijevu, osjeti se i u Vilniusu

U zemlji vlada velika napetost: Tako se, npr. na radiju od jutra do mraka raspravlja o razvoju političke situacije, energetskoj sigurnosti i vojnoj strategiji. Zabrinuti su pogotovo stariji ljudi. “Imali smo nekoliko tužnih iskustava sa sovjetskom invazijom. Aktualna događanja u Ukrajini bude sjećanja na to vrijeme“, kaže jedan stariji gospodin u Vilniusu.

I sjećanja na vlastitu borbu za neovisnost još su jako svježa, kaže Felix Ackermann, dobar poznavatelj situacije u istočnoj Europi koji radi kao profesor na Bjeloruskom univerzitetu u egzilu u Vilniusu: „Televizijske snimke tenkova i zamisao da bi ljudi koji mirno prosvjeduju mogli biti ubijeni ili pregaženi bude duboke strahove – i sjećanja na ono što se ovdje naziva „ruskom okupacijom.“

Pogotovo na početku sovjetskog doba je na hiljade ljudi deportirano u Sibir - gotovo cijela politička, ekonomska i kulturna elita zemlje. I mlađi Litvanci, koji su odrasli u zemlji koja je prije 25 godina stekla neovisnost, poznaju te strašne priče koje su čuli od svojih djedova i baka ili o kojima su učili u školi. No oni unatoč tomu imaju veliko povjerenje u saveznike sa Zapada. Ipak je njihova zemlja na kraju krajeva 2004. godine ušla u NATO i EU.

Što bi bilo kad bi…?

Saveznici su već reagirali: NATO je početkom aprila pojačao kontrolu zračnog prostora nad Baltikom. 150 američkih vojnika je u međuvremenu smješteno u toj zemlji – službeno za potrebe uvježbavanja. „Zato sam i iznenađen što mnogi ljudi na radiju, u novinama, ali i u svakodnevnim razgovorima smatraju da je teoretska mogućnost ruske aneksije Baltika nakon krimskog scenarija realna opcija“, kaže Ackermann.

DW pita: Bojite li se Rusije?

Radi se upravo o toj mogućnosti, kaže 36-godišnja Laura. „Mi vidimo i čujemo NATO-ve avione i to nas pomalo umiruje – ali hoće li nas oni doista zaštititi? Cijeli sam život provela u miru, ali sad dolaze te misli: Što bi bilo kad bi bilo…?“ Ruski je predsjednik navodno uvijek htio povećati svoj teritorij i utjecaj.

Litvanski ministar vanjskih poslova Linas Linkevičius zato, baš poput svojih kolega u Estoniji i Latviji, traži stalnu prisutnost NATO-a u zemlji. „Opasnost je realna“, rekao je u razgovoru za Deutsche Welle. „Ponekad morate govoriti vrlo jasnim i nedvosmislenim jezikom koji protivnik razumije.“

Jake riječi u kampanji za predsjedničke izbore

Kristijanosu Vizbarasu nije samo bitno hodati po zemlji s oružjem. „Važno je i obrazovati ljude“, kaže i napominje da se ruska propaganda tako brzo širi da se ljudi moraju zaštititi od ispiranja mozga. „Mi objašnjavamo i zašto je važno obraniti zapadne vrijednosti koje smo naučili cijeniti u proteklih 25 godina.“

Za njih se želi boriti i litvanska predsjednica Dalia Grybauskaitė. Ona je tijekom kampanje za predsjedničke izbore predbacila Moskvi „imperijalističke ambicije“. Ako je nacionalna sigurnost u opasnosti, ova 58-godišnjakinja je rekla da je spremna i sama se latiti oružja kako bi obranila svoju domovinu.