„Ovo je jako dinamičan posao i često mi se čini da radni dan zapravo nikada ne prestaje, jer se moja radionica nalazi odmah uz zgradu u kojoj živim, tako da je sve usko vezano", priča Lejla dok izlazi iz stana i kreće prema radionici u kojoj će i danas „operisati i spašavati" naizgled stari i dotrajali namještaj. Nakon što je obavila uredske poslove i dogovorila nekoliko naružbi, za nju sada počinje kreativniji dio posla; osmišljavanje novog dizajna, brušenje, bojenje, sitnije popravke i patiniranje - sve ono što je potrebno da se jednoj staroj stolici ili komodi koji su trebali biti bačeni, pruži, kako Lejla kaže, druga šansa.

U svome „Wood surgery" obrtu, radionici koja nudi uslugu restauracije i popravke starih komada namještaja, ova Zeničanka već nekoliko godina zaboravljenim i zapuštenim starim stolicama, komodama i stolovima vraća stari sjaj – nekada obnavljajući ih u njihovom prvenstvenom dizajnu, nekada dodajući im i vlastite kreativne elemente.

„Neopisiv je taj osjećaj vidjeti rezultat svog rada, kada realizujem ono što sam zamislila i kada sam nečemu što je trebalo biti bačeno dala novu šansu. Ogroman je potencijal u komadima namještaja koje većina ljudi smatra otpadom. Ja sam do velikog broja komada došla upravo kada su ga ljudi odlučili izbaciti iz kuće. To su komadi koji su skupljali prašinu po podrumima, garažama, tavanima i vikendicama. Kupujem ih po simboličnim cijenama, jako često mi ih ljudi i poklanjaju, obilazim buvljake, tražim na internetu, a onda od svega, od jednog komada koji je neko namjeravao baciti, napravimo priču da on, na primjer, završi u enterijeru nekog finog apartmana na moru", priča Lejla.

Pokretačka kreativnost 

Po zanimanju diplomirana pravnica, Lejla priča kako se tim poslom bavila jako kratko, te kako je u fazi uređenja vlastitog stana uvidjela da se od starih komada mogu dobiti izuzetno zanimljivi primjerci namještaja; i upravo tada se odlučuje vratiti svojoj, kako kaže, uspavanoj kreativnoj strani. Vrijeme potom posvećuje učenju, radu i istraživanju o tome kako od starog dotrajalog namještaja dobiti lijepe i funkcionalne komade, a onda slijedi i otvaranje obrta i potpuno posvećivanje, kako priča, lijepom i zanimljivom poslu u kom se u potpunosti pronašla.

„U ovu avanturu sam krenula bukvalno od nule, i što se tiče znanja i uslova za rad. Postojala je samo ogromna želja i ljubav prema ovoj vrsti posla. Niko u porodici nije bio stolar, nismo imali radionicu, živjela sam u stambenoj zgradi. Prvo sam radila u sobi, pa na balkonu, pa sam iznajmljivala prostor u kojem sam radila. Kada sam procijenila da je ovo definitivno moj poziv, odlučila sam kupiti vlastiti prostor koji sam adaptirala u malu radionicu u blizini stana u kojem živim. To nije bila jednostavna odluka, ali se na kraju pokazala kao ispravna. Ovaj posao zahtjeva dosta ulaganja u opremu za rad, materijal košta, ali malo po malo, sada već imam gotovo sve što mi je potrebno za rad", objašnjava Lejla.

Bezvremenski dizajn

Komadi koji su spašeni u njenoj radionici, u međuvremenu već krase domove u Splitu, Dubrovniku, Zagrebu, Beogradu, Puli i Bolonji. U zadnje vrijeme pristižu narudžbe i iz Holandije, Njemačke i Danske, a jedna stolica je stigla i u Atinu. Lejla kaže kako i u BiH postoje ljudi koji su spremni platiti za ovu vrstu posla, i znaju cijeniti kvalitet i dizajn, a da su njene mušterije uglavnom ljudi koji ne pribjegavaju klasičnom uređenju životnog ili radnog prostora, ljudi koji su putovali i znaju da je uređenje prostora restauriranim komadima već odavno trend u svijetu.

Ono što ih najviše privlači jeste bezvremenski dizajn, a upravo to je i Lejlin najvažniji kriterij kada, na primjer, donosi odluku o tome hoće li se neki komad naći u njenoj radionici ili ne. „Da li je neki komad vrijedan rada odlučujem na osnovu dizajna, jer je to ono što me na prvu privuče. Komadi dizajnirani 70-ih i 80-ih godina su naročito inspirativni, ali radila sam i komade koji su bili stari preko stotinu godina. Bitno je da je drvena konstrukcija zdrava i dobro dizajnirana, a sve ostalo je moguće popraviti i uljepšati. Kada klijenti donose svoje komade, često iza njih stoji neka priča, komad ih veže za neku osobu, uspomenu ili prostor i žele ga sačuvati po svaku cijenu. U tom slučaju dajem sve od sebe da ispoštujem sve želje klijenata, koliko to stanje u kojem se stari komad nalazi, naravno, dopušta", priča Lejla i dodaje kako je jedna od najtraženijih stolica već neko vrijeme stolica Lupina, koju je dizajnirao Niko Kralj, renomirani dizajner iz Slovenije. „Dizajn takvih komada je bezvremenski i uživam raditi na takvim komadima", kaže Lejla.

Ekološka svijest

Kod mnogih njenih mušterija postoji i svijest o tome da se na ovaj način spašavanjem starog namještaja čuva i okoliš, mada bi se u BiH na toj svijesti, smatra Lejla, ipak još moglo poraditi. „Moj koncept poslovanja se svakako oslanja na recikliranje i očuvanje okoliša, jer najveći dio komada koji izađu iz radionice čine upravo komadi čije je krajnje odredište bio krupni otpad ili ogrijev. Ljudi u BiH nažalost često ne uviđaju vrijednost i ljepotu koju sa sobom nose stari komadi iza koji stoji priča i često takve jako kvalitetne komade mijenjaju ivericom i plastikom", kaže Lejla.

A kako njeno neposredno okruženje reaguje na njen obrt i ono čime se bavi, kao žena koja se bavi jednim takozvanim "muškim” poslom i kao visokoobrazovana osoba koja se pravničku kancelariju zamijenila stolarskom radionicom?         

Komadi vrijedni truda

„Reakcija okoline na posao kojim se bavim je zaista raznolika, od oduševljenja do zgražanja. Istina, većini je čudno vidjeti da žena radi sa mašinama u radionici, ali ovaj posao je mnogo više od toga. On je i estetika, osjećaj za lijepo i sklad. Nikada niko nije pravio pitanja u vezi spola, jer ljude u suštini zanima samo dobro obavljen posao. Mnogo češće reakcije okoline su išle u smijeru da se ovim poslom bavi visokoobrazovana osoba, kao da je ovaj posao nepriličan, prljav i zamoran. Koncept nerada ili bolje rečeno ugodnog, prijatnog rada bez puno truda kao nečega čemu treba težiti je kod nas i dalje prisutan”, kaže Lejla.

U međuvremenu u radionici, ona je već obukla radno odijelo, mašina za brušenje je uključena, stolica na "operativnom stolu” poručena, a već se, kaže Lejla, nazire i ideja kako bi stolica trebala izgledati kada bude završena. "Ovaj stari komad će ce se naći u kombinaciji sa modernim elementima u jednom stanu i upravo to je velika draž ovog posla”, kaže Lejla; "učiniti da stari komadi i njihov bezvremenski dizajn pronađu svoje mjesto i u modernom uređenju i taj prostor učine bogatijim i skladnijim.” 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android