Adna Ahmedić magistrirala je arhitekturu, no posla nije bilo. Počela se baviti restauriranjem starog namještaja, ali pojavio se novi problem – kako izložiti i promovirati svoje uratke, kako pronaći kupce? Sa sličnim problemom susretali su se i njeni prijatelji i kolege. „Tako sam na ideju 'concept stora' došla prije nekih godinu i po dana, a nedugo nakon toga pojavio se i općinski konkurs za poticaje, na koji sam se prijavila i prošla“, kaže Ahmedić za Deutsche Welle.

Ideja je konačno zaživjela u decembru prošle godine, kada je u centru grada otvorena "Kutcha" – prvi concept store takve vrste u Sarajevu. Umjetnost, šarolikost, ljepota, kvalitet, sve izloženo u ambijentu stana, u kojem se posjetitelj više osjeća kao drag gost nego kao potencijalni kupac, pogotovo ako mu u krilo skoči jedna od nekoliko maca ili psić, koji upotpunjuju neobični ambijent "Kutche". Ideja ovog concept stora, u kojem se nude unikatni, konceptualno bliski proizvodi, u svijetu nije novost. U BiH, kako kaže Adna Ahmedić, do sada smo imali različite radnje takve vrste, ali, u većini slučajeva, sa ponudom modnih, odjevnih proizvoda. „Kutcha je prvi concept store za uređenje enterijera“, kaže Adna.

"Kutcha" – raj za umjetnike u usponu

Iz prostorije u prostoriju jednog stana klasične sarajevske zgrade visokih stropova, pažnju zaokupljaju slike i skulpture – djela mladih umjetnika poput Rikarda Druškića, Farisa Hadžića, Enisa Čišića, Nine Hadžić ili Tarika Šipilovića, ali i unikatni komadi namještaja, posuđa, šareni jastuci, prekrivači i tepisi i neobične lampe koje naprosto plijene. Za svaki izloženi komad u "Kutchi" gotovo bi se moglo reći da je 'must have'.

Posebna je i činjenica da su svi izloženi proizvodi, odnosno umjetnine, djela bh. umjetnika ili grupa poput: WoodBeton, The Big Room, OSA lamps, Drvoredaktura, Waga Wood, PILA furniture, Avliya Landscape, Wood surgery, Bela Beljak, Wish sofa, Mercis materijali ili Woolmania, koja okuplja žene, bivše ratne zarobljenice, koje sada izrađuju prelijepe vunene, ukrasne jastuke.

Produkt dizajnerica Narcisa Cvitanović, jedna od članica trija WoodBeton, koji još čine Jasmina Koluh i Mirna Ler, kaže da je WoodBeton nastao na sličan način kao i "Kutcha". „S obzirom na to da smo u jednom momentu sve tri bile nezaposlene, onda smo stalno razmišljale šta bismo to mogle napraviti da je drugačije... Ja sam se odranije bavila redizajnom i restauracijom namještaja, tako da sam ja više bila u dijelu koji se tiče drveta, a onda su Mirna i Jaca doprinijele da napravimo proizvod koji je betonski", kaže Narcisa. Nisu se, dodaje, odrekle ni drveta, „pa pored lampi radimo i neke komade namještaja, odnosno dizajn je naš, ali ga proizvode stolarske radnje širom BiH".

Beton iz ženskih ruku

Specifičnost lampi koje potpisuje WoodBeton je u tome što su većinom izrađene od betona i drveta. Teško je zamisliti da nježne ženske ruke miješaju beton, no krajnji produkti su zapanjujući – spoj gotovo grube jednostavnosti i ljepote. „Što se tiče miješanja betona i pravljenja lampi, odlično to rade tri para ženskih ruku – dvije arhitektice i ja. Super nam ide i naizgled ovi materijali – beton i drvo – su nespojivi, a evo mi smo ih uspjeli spojiti u jedinstven materijal, sa više industrijskim dizajnom, bar što se tiče proizvoda od betona. Pored lampi, radimo i zdjele i svijećnjake od betona“, pojašnjava Narcisa. Naizgled nespojivo, ali dobitna kombinacija, kaže ona, je spoj „toplog i hladnog – hladnog betona i toplog svjetla sijalica“.

Svoje radove WoodBeton je izlagao i izvan BiH, a dosta narudžbi imaju i iz Zagreba i Beograda. Što se Kutche tiče, kako kaže Adna Ahmedić, interes je dosta dobar, budući da ljudi još „uvijek ne znaju baš najjasnije šta je concept store“. „Često me pitaju da li živim ovdje ili da li mogu doći i popiti kafu ili čaj. Naravno da mogu“, kaže Adna i dodaje kako već s prvim danima proljeća namjeravaju otvoriti i concept baštu, te organizirati razne umjetničke radionice, kako bi ljudi dobili priliku i sami naučiti izrađivati unikatna umjetnička djela, ali i da bi bolje shvatili da umjetnost iziskuje trud i da je svakako treba cijeniti.

Manje sanjariti, više raditi

„Bašta će imati i karakter izložbenog prostora, gdje će se dosta toga moći naći, od murala, grafita i namještaja za vanjsku upotrebu. I na taj način ćemo pokušati naše ljude animirati da kupuju proizvode od naših proizvođača – drvene klupe, drvene stolove za vanjsko uređenje“, dodaje Adna.

Premda su cijene proizvoda u "Kutchi" skromne za dizajn i kvalitet koji se nudi, kupovna moć većine bh. građana drži njihove novčanike zaključanima. „Za naš standard (WoodBeton) lampe su jeftinije nego lampe u prodavnicama rasvjete, a razlika u kvalitetu je očita – mi koristimo hrastovinu, a u prodavnicama je većina takvih proizvoda od npr. bambusa“, kaže Narcisa.

Ipak, to ih ne sputava, pa se i Adna i Narcisa nadaju boljim vremenima, boljoj prodaji. „Non-stop treba raditi i razvijati se, da se za vas čuje“, zaključuje Narcisa, a Adna dodaje da naročito mlađa populacija treba shvatiti da ne treba samo „sanjati i očekivati da im se sve servira“, već se za svoje dobro trebaju sami i potruditi.

Mirisi Špajza

Dok se u Kutchi ljepotama nahrani duša, jedan drugi svojevrsni concept store nudi hranu – kvalitetnu, provjerenu, domaću. Nazvan je simbolično – Špajz, poput malih prostorija, ostava u kojima su naše bake i majke čuvale hranu, zimnicu, slatko... i u koje smo voljeli zaviriti, ponekad umočiti prst u neki pekmez na stalaži. Baš takav je i Špajz, domaćinski, mirisan, s urednim stalažama na kojima su poslagane delicije – domaći med, džemovi, namazi od povrća, sokovi, brižno prikupljene i osušene ljekovite trave, sve domaće proizvodnje, bez opasnih aditiva, a u sredini radnje korpe s mirisnim, neprskanim limunovima, narančama i jabukama. Tu je i kupus, celer, mrkva.

Špajz je otvoren prije skoro tri godine u okviru zajedničkog projekta njemačke nevladine organizacije Help - Hilfe zur Selbsthilfe i lokalnog udruženja za razvoj i afirmaciju društva NODAS. Help je, kako za Deutsche Welle pojašnjava Nermina Brezac, zadužena za financije organizacije, u BiH prisutan već 23 godine. „U početku se radilo o projektima deminiranja, a onda smo, od 2005. godine, krenuli sa projektima pomoći pokretanja malih biznisa“, kaže Brezac. Do danas su, dodaje, podržali više od 3.000 malih privrednika - farmera, prvo u istočnoj, a odnedavno i u srednjoj Bosni.

Nekih 10 posto malih proizvođača preraslo je potrebe zajednice pa se, pojašnjava Brezac, pojavio višak proizvoda. Početkom 2013. godine započinje i projekat smanjenja siromaštva kroz pokretanje biznisa, a uskoro se otvara i Špajz, u kojem korisnici HELP-ovog projekta mogu plasirati svoje proizvode. Zanimljivo je, naglašava Brezac, da su neki proizvođači, poput Okusa prirode iz Goražda, prerasli i domaće tržište, a njihovi proizvodi, najviše ajvar, se traže čak i u dalekoj Australiji.

Kupujmo domaće

Premda Špajz nudi proizvode korisnika HELP projekta, dobrodošli su i svi drugi mali proizvođači voća, povrća i prerađevina od voća i povrća. Značajnijeg profita od prodaje, kako kaže Nermina Brezac, još uvijek nema, ali, „budući da se sve češće javljaju i gazdinstva iz Hercegovine i drugih dijelova BiH, cilj je HELP-ov projekat proširiti upravo na cijelu BiH“, te pomoći revitalizaciju poljoprivredne proizvodnje. Na taj način i profit će se povećati, a sav profit, tvrdi Brezac, bit će uložen u nove projekte, nove poticaje.

U svakom slučaju, treba poraditi i na mentalitetu ljudi, koji su još uvijek skeptični prema domaćem proizvodu. „Mislim da je najvažnije ljude naučiti da poštuju i kupuju domaće proizvode. Kvalitet postoji, samo trebamo stvoriti kulturu kupovine domaćeg proizvoda. Nije bitno da li se radi o namještaju ili prehrambenim proizvodima“, kaže Narcisa Cvitanović i zaključuje: „Inače je problem da naše ljude priznamo tek kad ih drugi priznaju, kada odu i kada ih Europa i svijet prizna, e onda ih i mi priznamo, a ovdje imamo potencijal, vrlo talentovane i kreativne ljude“.