Ova 2026. je godina izbora u Njemačkoj: u pet od 16 saveznih pokrajina bira se novi pokrajinski parlament. Socijaldemokratska partija Njemačke (SPD) ima malo razloga za optimizam. Prema procjenama istraživača javnog mnjenja, u dvije pokrajine joj - poslije decenija - prijeti gubitak vlasti. U još dve pokrajine socijaldemokrate u aktuelnim anketama osvajaju samo jednocifrene procente. No, tri od pet pokrajina tek na jesen biraju nove vlade.

Ni na saveznom nivou nema uspjeha: SPD se već dugo kreće između 13 i 16 odsto.

Šta se dogodilo sa nekadašnjom narodnom partijom koja je u svojim najboljim vremenima osvajala glasove gotovo svakog drugog birača u Njemačkoj?

SPD je izgubila radnike

Da bismo razumjeli šta je pošlo po zlu u SPD-u, moramo se osvrnuti daleko unazad. Osnovana je kao klasična radnička partija u drugoj polovini 19. vijeka – kao politički predstavnik praktično obespravljenih fabričkih radnika. Dugo radno vrijeme, niske plate, nesigurni poslovi, nedostatak bezbjednosti na radu i nedostatak stanova karakterisali su njihove nesigurne živote.

U istoriji Savezne Republike Njemačke, obični radnici su dugo bili tradicionalni glasači SPD-a. Socijaldemokrate su se zalagale za politiku koja je obećavala obrazovanje, uspon i uspjeh bez obzira na porijeklo. Danas tradicionalna radnička klasa više ne postoji. Dobro plaćeni industrijski radnici odavno čine srednji sloj društva.

Stranka Ljevica: otcjepljenje od SPD-a

Prema analizi instituta za istraživanje javnog mnjenja Forsa iz novembra 2025. samo devet odsto običnih radnika i nezaposlenih danas bi glasalo za SPD.

Oni koji se osjećaju društveno zapostavljenim danas često simpatizuju Alternativu za Njemačku (AfD), stranku koja je djelimično krajnje desničarska. Institut infratest-dimap je u februaru 2025. objavio podatke prema kojima 38 odsto radnika glasa za AfD. 

Mnogi bivši birači SPD-a prešli su i u Ljevicu. Gorko za socijaldemokrate: Ljevica je nastala i iz nezadovoljstva socijalnom politikom SPD-a za vrijeme bivšeg kancelara Gerharda Šredera(SPD). S njim na čelu su socijaldemokrate1998. pobijedile na saveznim izborima sa gotovo 41 odsto glasova. Šrederovo uvjerenje bilo je da se izbori ne dobijaju na ljevici, već u političkom centru društva. Suočen sa visokom nezaposlenošću i posrnulom privredom, sproveo je radikalnu reformu socijalne države – „Agendu 2010". Državna socijalna davanja su smanjena, zaštita od otkaza ublažena, a sektor niskih zarada proširen.

SPD je izgubila polovinu svojih birača

Konzervativne stranke CDU/CSU pozdravile su reformsku agendu sa oduševljenjem. Za njemačku privredu ona je bila uspješna.

Unutar SPD-a, međutim, izbili su teški sukobi. Lijevo krilo partije se pobunilo i više nije željelo da podržava Šrederovu politiku: istaknuti bivši članovi SPD-a i sindikalci 2005. osnovali su sopstvenu lijevu partiju.

U roku od deset godina SPD je izgubila gotovo polovinu svojih birača, dijelom i u korist Zelenih i CDU-a. Angela Merkel, predsjednica CDU-a i kancelarka, pomjerila je CDU programski ka političkom centru. Kritičari su govorili o „socijaldemokratizaciji" CDU-a.

Nedostatak profila u „velikoj koaliciji"

Biračima je postajalo sve teže da uoče suštinske razlike između Unije i SPD-a. Tome je doprinijelo i to što su CDU, CSU i SPD od 2005. do 2021. većinu vremena vladale zajedno u koaliciji. SPD je u tom periodu pristajala na brojne kompromise i postepeno gubila sopstveni politički profil.

Zbog velikog gubitka povjerenja birača, zahtjevi za programskim zaokretom dolazili su iz lijevog krila partije koje je smatralo da je potrebno više ljevičarske socijalne i poreske politike. Imućni i oni koji dobro zarađuju trebalo je da snose veći teret kroz više poreze i doprinose, dok je trebalo spriječiti smanjenja socijalnih davanja. Međutim, u koalicionim vladama u kojima je SPD učestvovala, teško da je bilo šta od ovoga moglo biti sprovedeno u djelo.

„Semafor-koalicija": intermeco sa negativnim posljedicama

Uoči saveznih izbora 2021. SPD je u anketama bila na 16 odsto. Zatim je CDU napravila velike greške, SPD je na kraju pobijedila. Partija se ponadala da je ponovo na putu uspjeha. 

Desilo se suprotno. U koaliciji koju je predvodio kancelar Olaf Šolc (SPD), zajedno sa Zelenima i ekonomski liberalnom FDP, brzo je došlo do teških sukoba i blokada. Takozvana semafor-koalicija raspala se prije vremena, a ugled SPD-a je dodatno narušen.

Na saveznim izborima 2025. osvojila je 16 odsto glasova. Direktor instituta Forsa, Manfred Gilner, govorio je poslije izbora o situaciji koja „egzistencijalno ugrožava" SPD.

Novi program SPD-a skreće ulijevo

Uprkos tome, socijaldemokrate su ponovo ušle u koaliciju sa CDU/CSU kao manji partner – i sada se suočavaju sa starim problemima. Ponovo im prijeti opasnost da pored Unije ne uspiju da izgrade sopstveni profil.

SPD do 2027. radi na novom programskom dokumentu, u kojem bi trebalo da dominira ljevičarska socijalna politika. Ali koliko je to uvjerljivo? S obzirom na koalicionog partnera, takvi zahtjevi nisu ostvarivi.

CDU je pod vođstvom svog predsjednika stranke i kancelara Fridriha Merca ponovo postala znatno konzervativnija i pomjerila se udesno. Suočena sa praznom državnom kasom i veoma slabom privredom, Unija zahtijeva smanjenje socijalnih rashoda i novi „trenutak Agende": nepohodna je velika reforma socijalne države u oblasti penzija i zdravstva.

Koliko dugo će opstati koalicija?

SPD takođe smatra da su reforme neophodne, ali insistira na tome da niko na kraju ne smije da bude u lošijem položaju. Zbog toga bi bogati morali da plaćaju više poreza i socijalnih doprinosa. Za to postoji podrška stanovništva. SPD je u poslednje vrijeme u anketama blago profitirala od zahtjeva za većom društvenom pravdom.

Međutim, Unija odbija povećanje poreza. Unija i SPD trenutno pokušavaju da izbegnu otvoreni sukob zbog izbora u dvije pokrajine, zakazanih već za mart. Ipak, savezna vlada djeluje sve paralizovanije u unutrašnjoj politici. Saglasnost trenutno postoji tek oko prijedloga da se djeci mlađoj od 14 godina zabrani pristup društvenim mrežama.

Može se poći od toga da će se situacija u koaliciji ponovo pokrenuti - poslije izbora u dvije pokrajine. Što lošije SPD prođe u Baden-Virtembergu i Rajnland-Falcu to će biti veći pritisak unutar partije da pokaže više sopstvenog profila i da se jasnije distancira od Unije. Možda se to može uporediti sa slikom davljenika koji, u borbi za opstanak, sve snažnije mlati oko sebe.