Nemoguće je odjednom postalo moguće: Nakon što je predsjednik Oland prije mjesec dana najavio uklanjanje izbjegličkog slama kod Kalea, francuske službe su odjedanput pronašle 7.000 mjesta u priihvatnim centrima širom zemlje. Pariz se godinama opirao da te ljude, koji su došli do sjevernih obala Francuske u nadi da će se prebaciti u Veliku Britaniju, smjesti negdje, gdje bi imali život dostojan čovjeka. Objašnjenje je uvijek bilo - nema mjesta. 

Kamp je znak političkog kukavičluka

Takozvana 'Džungla kod Kalea' produkt je francuske migracione politike, čija je srž okretanje glave od problema. Ovaj kamp pokazuje koliko je zakazala vlada Fransoa Olanda, koja zbog političkog kukavičluka izbjegava odgovornost. Stanje u Kaleu poznato je već godinama. Velika 'Džungla' u blizini luke je nastala odmah nakon uklanjanja ranijeg kampa, bez da je ljudima ponuđen drugi smještaj.

Ovaj izbjeglički slam je sramota. Ljeti se širi nepodnošljiv smrad a zimi ne može da se prođe od blata. Ali, London i Pariz se ponašaju kao da s tim nemaju nikakve veze. Britanci su svoju graničnu kontrolu prebacili na francusko tlo - što znači Francuska je ta koja mora da se brine o tim ljudima. Pariz opet na migrante gleda više kao na britanski problem i ne čini ništa. Tek je zapravo izborna kampanja u Francuskoj dovela do pomaka. Naime, desničarski Nacionalni front 'Džunglu kod Kalea' s uspjehom koristi kao municiju protiv aktuelne vlade.

Kamp je sramota Evrope

Velika Britanija se u pravo vrijeme, još prije izbijanja izbjegličke krize, ušančila iza Lamanša. A solidarnost Londona je, kao i obično, ravna nuli. Francuska pak zbog svojih radikalnih desničara ne priznaje humanu izbjegličku politiku i jednostavno gleda u stranu. No, konstantna medijska pažnja od 'Džungle' je napravila političku sramotu koja se više nije mogla ignorisati.

Nažalost ovo nije priča u kojoj će na kraju sve biti dobro. Migranti su raspoređeni širom Francuske bez znanja o tom kako izgleda njihova budućnost. Nije im objašnjeno kakva su im prava, nije im obezbijeđena humanitarna pomoć, osim što im je obećano nekoliko nedjelja mira u francuskim provincijama.

Mnogi od njih će za nekoliko mjeseci ponovo otići do obale i pokušati da napuste Francusku. Drugi se pak ponovo pojavljuju u okolini Kalea jer nisu izgubili nadu da će preći Lamanš. A njihov život će u novim divljim kampovima biti još teži nego što je bio u 'Džungli'.

Francuska vlada će biti zadovoljna time da je kamp uklonjen i da su ljudi raspoređeni po Francuskoj. No, time problem 'Džungle' nije riješen već je samo podijeljen. Ali, za Pariz sada važi - daleko od očiju daleko od srca.  Jer, kada mediji prestanu da pišu o humanitarnoj katastrofi kod Kalea, ona će utonuti u zaborav. Odgovorna politika po mjeri čovjeka pak izgleda drugačije.