„Od našeg sela do granice ima sedam kilometara. Svi koji uspiju da prođu graničnu ogradu idu pored našeg sela“, priča 76-godišnji Kosta dok čuva koze na jednoj livadi. On je jedan od svega 18 mještana sela Dolno Jabalkovo, majušnog mjesta u koje se svježi hljeb doprema svega tri puta sedmično, a mobilni telefoni gotovo da nemaju prijem.

Nedavno je međutim Dolno Jabalkovo stiglo u udarne vijesti i to zahvaljujući Dinku Valevu. Taj mladić iz obližnjeg grada Jambola postao je heroj tabloidne štampe jer na svom motociklu četvorotočkašu patrolira duž granice s Turskom gdje je navodno do sada „golim rukama“ uhvatio 25 izbjeglica. Trenutno Dinko pokušava da okupi dobrovoljce za „lov na izbjeglice“. „Svi koje uhvatimo ostaju u našim rukama. (…) Jasno je da želim da ih ubijem, pa i oni mene hoće da ubiju, zar ne?“, rekao je mladić u jednom televizijskom intervjuu.

Svojom spremnošću na nasilje Valev se podičio i u razgovoru za DW: „Ako oni smiju da bacaju bombe, onda smijem i ja.“ Za njega su stvari kristalno jasne – svaka izbjeglica je džihadista. Potvrđuje da osniva „građansku patrolu“ koja bi trebalo da šeta graničnim pojasom od sljedeće sedmice.

Vozi tenk i jaše konja

Takva inicijativa za sada ne budi pažnju bugarske policije. Ministarka unutrašnjih poslova Rumiana Bačvarova pozvala je medije da informišu policiju ukoliko imaju saznanja o nezakonitim radnjama, ali je ratoborne iskaze i najave mladog Dinka Valeva nazvala tek „neobičnim“.

„Dinka ne treba uzeti ozbiljno“, kaže jedan lokalni političar koji je tražio da ostane anoniman. „On samo hoće da privuče pažnju pa stalno pravi gluposti: recimo vozio je tenk seoskim putem, jahao konja nasred glavnog trga, a svojim motociklom juri prolaznike po trotoaru.“ Prema sopstvenim tvrdnjama je Dinko uspješni trgovac starim gvožđem koji često boravi u inostranstvu. Nedavno je, kaže, bio u Damasku gdje je prodavao dijelove za mašine. Na Fejsbuku je o tome napisao da je „Damask pun džihadista“. Jedan prijatelj je u komentaru ohrabrivao Dinka da ih sve pobije kad je već na licu mjesta. Na društvenim mrežama mladi Bugarin uživa status „superheroja“.

Već se našlo dvadesetak „dobrovoljaca“ za narodnu miliciju – doduše, oni su za sada samo članovi Fejsbuk grupe. Ima među njima i poznatih lokalaca. Recimo Slav Slavov je član vladajuće bugarske partije u čije je ime pokušao da postane šef mjesne zajednice u selu Veselinovu. U jednom intervjuu je podržavao narodnu miliciju i pozivao na „više nacionalizma“. U razgovoru za DW, međutim, Slavov se žali da je iz partijske centrale izriban i da je onda morao da povuče ranije izjave. Ipak on ostaje odlučni protivnik izbjeglica: „Idite u sela na granici, vidjećete starije ljude kako plaču jer su ih stranci napali i opljačkali“, tvrdi Slavov.

Zvanična i nezvanična verzija

U selu Dolno Jabalkovo baš niko ne plače. Nijedan od 18 seljana nije čuo da su izbjeglice nekoga opljačkale. Ostarjeli pastir Kosta se ljuti zbog izjava nacionalista: „Kako mogu tako da pričaju! Ljudi bježe od rata, dolaze goli, bosi i žedni.“ Kaže da često prvo pomogne izbjeglicama pa onda obavijesti policiju. „Kako samo prihvataju hljeb – kao da ga nikad u životu nisu vidjeli! Šta hoće Dinko? Da kolje te ljude!?“

Na dan našeg razgovora zabiljležena su svega tri „ilegalna ulaska“ u zemlju, prema aktuelnom izvještaju granične službe. Očekuje se da će brojka porasti. Trenutno mjesečno dolazi 1.500 izbjeglica mahom iz Sirije, Iraka i Afganistana. Uglavnom odlaze dalje, u Srbiju, rjeđe preko Rumunije.

Nisu svi seljani raspoloženi da pomognu došljacima kao Kosta. Jedan drugi pastir, koji ne želi da kaže ime, traži da se na izbjeglice puca. Govori s ruskim akcentom, kaže da je rođen u Bakuu i da se u vrijeme SSSR-a borio u Afganistanu. Svi su došljaci teroristi, misli ovaj čovjek, i ne dâ da ga „prevare dirljive priče o izgladnjeloj djeci i ženama“.

I jedan granični policajac je saglasan. Kaže mi da policija ne stiže da nadgleda cijelu granicu i da su joj potrebni ljudi poput Dinka Valeva. Dodaje da ograda ka granici s Turskom – koju zvanična Sofija žuri da izgradi do kraja – sama po sebi nije nikakva prepreka za izbjeglice. U tom trenutku pristiže njegov kolega graničar, donoseći kafu u plastičnim čašama, i naš sagovornik brzo koriguje svoj iskaz i prelazi na zvaničnu verziju: granična ograda je odlična, a policija može da odradi posao i bez narodnih milicija.